Marketing
26. X. 2014.
katkad, kad ne piljim u vlastiti pupak ili ne tražim narativne gratifikacije,
osvrnem se na ljude i što imaju reći, i doista,
čini se da većina ljudskog nezadovoljstva, pa onda i nesreće, proizlazi iz kroničnog nerazumijevanja razlike između
want
i
need
i
jer nas tako oblikuju kroz bajke svjetovne i sakralne,
upornog, upornog inzistiranja na ovom prvome
***
dvadesetak sati kasnije
od pomjeranja sata, umorniji sam nego ranije.
sve je teže shvatiti to micanje kazaljki.
***
sjedim u novoj elegantnoj fotelji s ušima ponosan kao veliki lord Fauntleroy, ali ipak,
krajičkom oka gledam staru, poderanu, uleknutu petnaestgodišnjim otiskivanjem stražnjice, jedinstveno moja kao otisak prsta,
ružnu kao najružnije mače u ulici, jednooko, šugavo i pomireno sa kletom sudbom,
kako stoji nasred sobe još samo jedan dan i onda nestaje zauvijek,
i osjećam neku dječju sentimentalnost;
najradije bih je zagrlio za oproštaj,
najradije je ne bih ni puštao da ode.
Od svih plemenitih neživih stvari oko mene, naklonost nepogrešivo odlazi na najbeskorisniju stvar, samo iz jednog razloga:
zato jer je to najočitiji underdog
a to je posve u skladu s mojom naravi
Could I BE any more pathetic?
Post je objavljen 26.10.2014. u 00:55 sati.