Marketing
Odaja
Poput trešnje na tvome dlanu, dok me prstima stežeš, procurim niz tvoje prste.
Klizim ti niz nadlanicu,crvena poput soka, ljepljivo slatka. Gušim se u tvojim odajama.
Noću me držiš zatvorenu, sa crnim svilenim šalom preko modrih očiju.
Na fancuskm ležaju, preko jastuka i prekrivača,u najtamnijem dijelu noći, uzimaš moje snove.
Ponekad sasvim smireno, dok se tijelo grči od užitka,
tvoje oči počivaju na slijedećem i istom neponovljivom trenutku.
Preko svile, što hladno dodiruje moje trepavice, ja samo osjećam mrak i dodir tvoga dlana.
Ponekad, shvatim da je to ljubav. Ali kako bih ti to mogla reći?
I ponovo šutim. Oblačim stvari što si spremio za mene.
Više zbog njih ne crvenim.
Miris ravne plave kose miješa se sa ukusom tvoje glatke kože na leđima preko koje pada.
Ne osjećam strah. Tijelo postaje neosjetljivo za spoljni svijet, svijet izvan ove sobe.
Dok me često ostavljaš tako samu, shvatam da to ustvari i želim. Želim vječno žudjeti za tobom,
opirati se i stalno se ispočetka samo tebi vraćati.
Znam da bi mi ponekad, želio i udovoljiti.
Da budeš onaj koji će dopuštati da ja uvijek pomalo izgaram, ali nikada previše, nikada toliko da konačno umrem.
Ne želim da me oslobodiš.
Želim ovdje ostati, na francuskom ležaju, sa svilenim šalom, preko modrih očiju.
Post je objavljen 20.10.2014. u 21:42 sati.