… uzduhom se teška, prazna vuče tama.
Sjedimo u sjeni pozaspalih krošnji;
negdje u visini mjesec šuti s nama.
Kroz noć toplu, meku, umornu od bdijenja
zazivamo neka neznana imena -
na oknima neba zvijezde mudro šute;
zirkaju iz prošlog, dalekog vremena…
… u vrijeme naše
kroz sumrak i viku
prolupano što je…
Razbijene čaše;
nad ljudima mrtvim
osvete se roje.
Post je objavljen 17.10.2014. u 09:15 sati.