Marketing
Bas kad stignem...
.. Poželjeti
olovno nebo i kapljice kiše i vidim zavjese kako se lagano pomjeraju, one ljetnje, lepršave na onoj našoj terasi, vidim kako se oslonjena na dovratak osjećam jednako sretno i tužno, dok čujem korake koji gaze po mekom tepihu, meni iza leđa, disanje koje se trudi da bude tiho, kao da slutim toplotu drugog tijela negdje iza sebe, negdje daleko iza sebe... Kao da vidim ruke koje se dižu, kao da hitri ples prstiju pretrči mojim tijelom koje odgovara naježenim tragovima tog puta.
Kao da smo predhodnog dana stali negdje na pijaci, od neke kikotave žene, čvornatih prstiju, očiju boje neba, kupili kiwi, kao da sam osjećala ukus koji je bio kiseo i privlačan, kao da smo svaki posebo očistili, isekli ga na jednake četvrtine, leželi na najširem krevetu, dovoljno velikom da se na njemu kotrljamo, prebacujući se jedno preko drugog, kao da si mi svojim prstima stavljao to zeleno voće u usta, zapinjući o ruke koje sam stavila na usta, braneći se od ukusa.
Kao da sam čula glasove s ulice, korake prolaznika, negdje u daljini, zavijanje sirena, sve tiše i tiše dok su se gubile u noć. Lepršave zavjese kao da su se pomjerale, unoseći neki pretežak miris zrelog voća koje su pod olovnim kišnim nebom, ispuštale sve te mirise, koje sam osjećala, dok sam dlanove pritiskala o tebe, kao da su se pravili svi ti novi putokazi, nove brazde, kao da smo ih jačinom dodira proširivali i spajali ih poslije dodirivajući se, kao da je zamirisala svijeća natopljena uljima naranče i cimeta, kao da je treperavo svijetlo lovilo tragove soli na nasim tijelima, kao da nismo željeli da se tuširamo, kao da smo željeli da ostanemo slani i zadihani, kao dvije skoljke koje su dobile svoje zrno pijeska da ih žulja i tjera da od njega načine bisere.
I kao da još uvijek stignem sve to poželjeti, terasu i psa,
ili samo da mi kuvaš čaj kad sam bolesna, da me ljubiš kad sam pohotna, uvijek sa podjednakom žestinom i nježnošću.
Post je objavljen 16.10.2014. u 07:30 sati.