Jutro je mliječno a ima takav i okus.
Jedan od zanimljivijih aspekata ovog inače bezveznog doba godine je garderobni odabir ljudi koji
kao da ne znaju što se od njih društveno očekuje ili osjete li uopće hladnoću,
pa zimski kaput hoda ususret košulji kratkih rukava a vunena kapa i šal mimoilaze se s miki-majom i
svima je jednako zbunjujuće i jednako loše ili dobro.
Osobno, odabirem slojeve koje ljuštim kao perzijska plesačica, iz sata u sat - u ured dolazim zimogrozno ukopčan, a odlazim u potkošulji, pjevajući kroz otvorene prozore.
Čitam često vrlo interesantan sajt sa isječcima iz starih novina, a današnji odabir, reportaža RTV revije iz januara 1977-me - kada sam već bubrio u trbuhu mlade gospođe - čisti je biser: ne znam je li mi draži:
- naslov članka: "U poseti građanima koji odbijaju da plate TV pretplatu: Nek' samo probaju da uđu!" ili
- slučaj nastavnika Joke, 'borca, rezervnog oficira i porotnika u sudu' koji je inkasatora izbacio iz kuće jer "s kojim pravom on mene budi iz najlepšeg sna posle ručka?" ili
- jedna od najdramatičnijih rečenica u povijesti novinarstva ovih prostora: