Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/citacica

Marketing

Gledam te, a vidim sebe

Nakanim napisati post na blogu i iz trećeg pokušaja uopće otvorim svoj blog, a iz četvrtog se ulogiram u blogeditor. Hvala, blog.hr, al cijenila bih kad bi bio malo pristupačniji u ovo doba dana, ipak je ponedjeljak i sumnjam da puno ljudi baš sad nešto tipka ˇˇ
~~~
Ovaj sam post zapravo planirala napisati sinoć, ali sam na kraju bila preumorna za bilo što osim spavanja, tako da sam pisanje odgodila za danas.
~~~
Za N.
~~~

Pa da vas pitam nešto: koliko osoba biste nazvali prijateljima? Poznajete li doista osobe koje zovete prijateljima? A poznaju li te osobe vas?

Mislim da, u današnje vrijeme interneta i tehnologije, mnogo ljudi mojih godina termin "prijatelj" ne shvaća dovoljno ozbiljno. Imaju hrpu "prijatelja" na društvenim mrežama, znaju ih nekolicinu, a poznaju njih još manje. Većina komunikacije se i svodi na onu internetsku, iako se bez problema može otići na kavu (ili već štogod) i pošteno se napričati licem u lice (što preferiram u svakom slučaju).

Kad sam već spomenula što mi je draže (kava/čaj/nešto treće, bez razmišljanja), spomenut ću još nešto: ja imam prijatelje/prijateljice i frendove/frendice. Postoji li razlika? Naravno. I poprilična je.
Prvo ću objasniti moje poimanje izraza "frend/frendica": to je osoba koju viđam više ili manje redovito, osoba kojoj znam ime i prezime i s kojom povremeno porazgovaram o ovome ili onome. To je osoba s kojom ću se pozdraviti na ulici i možda razmijeniti riječ-dvije, čisto reda radi.

Prijatelj/prijateljica, s druge strane, je osoba koja me poznaje, koju ja poznajem, osoba kojoj vjerujem i koja meni vjeruje. Osoba koju ću tražiti savjet ako mislim da mi može pomoći, osoba koja će mi bez pardona reći što misli o meni, bez uljepšavanja (ili pogoršavanja). Takve osobe mogu nabrojiti na prste (ne baš jedne ruke, ali na drugoj mi ostane nekoliko slobodnih prstiju).

Također, ne shvaćam ljude koji tvrde da osobu možeš poznavati samo ako si ju vidio i s njom razgovarao uživo - ja neke forumaše, iako ih nikada nisam vidjela, poznajem bolje od trenutačnih razrednih kolega (nekih). I upravo su me, zbog jednog forumaša, pitali kako mogu biti u tako dobrim odnosima s osobom koju nikad nisam vidjela uživo. Kako? Lako - ne moram nužno nekoga vidjeti da bih s tom osobom mogla razgovarati (zašto, za ime svijeta, postoje mobiteli?), ne moram tu osobu vidjeti da bih se s njom mogla razumjeti.
Jednom prilikom sam mu rekla (vjerujem pomalo ga i iznenadila) da imam nekoliko prijateljica (po ranije navedenim mojim kriterijima sretan ), ali da je on jedini dečko kojeg sam dosad upoznala, a kojeg zovem prijateljem. Nadam se, doduše, da neće ostati jedini, ali to ćemo još vidjeti.

Dakle, jesam li vas iznenadila malo drugačijim postom? Pišem ja, bez brige, ali ono što pišem neće vidjeti interneta dok to ne pročita jedna osoba smijeh A i moj sljedeći post (koji će biti tko-zna-kad jer imam ekstra mutav raspored i u popodnevnoj sam smjeni trenutačno) će biti u ovoj "branši", ali ću se dotaknuti nečeg što jako često doživljavam i već mi polako, ali sigurno, pili živce nemilice. (Hear the rhyme? cerek )

Napuštam vas sad, do sljedeće slobodne večeri i navale inspiracije. Pusa!

Voli vas
Bella

Post je objavljen 06.10.2014. u 20:52 sati.