Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/lagana

Marketing

Sam u kući 3 (3. dan)

Skoro dvije godine pripremala sam se za dan kada ću se sama vraćati doma iz Zagreba. Dan kada ću odvesti malu na faks, isprazniti kofere, dekice, jastuke i plastične posudice sa šugom za škrinju i vraćati se s praznim autom.
Pripremala sam se za okretanje ključa u bravi i prazninu stana koja se otvara za ulaznim vratima. Vježbala sam ulaženje u prazan stan. Na vrijeme sma započela s pripremama, kad bi kćer subotom dugo ostajala vani, hodala bih po stanu i navikavala se na odjek koraka.
Isprobavala puteljke po kojima je ugodno sam šetati u razna doba dana i godine. S psom ili bez psa.
Upisala se na pjevački zbor, na trčanje, na tenis. Na radionice u gradskoj knjižnici. U foto klub. Uzela sve obaveze na poslu koje su bile dostupne. Sve funkcije, redom volonterske. Uključila se u Crveni križ. Kupila tenisice za hodanje i gležnjače za planinarenje. Proučila raspored nedjeljnih aktivnosti planinarskog društva moga grada. I susjednih gradova.
Ulizivala se sustavno svom psu. Usvojila sam mačka s ulice i kupovala mu svježa jetrica želeći se osigurati da će me voljeti dovoljno kad ostanemo sami.
Pripremala sam se za ovaj dan, ali nije baš pomoglo.

Danas sam ušavši u stan za trenutak imala osjećaj da je u dnevnoj sobi puno ljudi. Vidjela sam s hodnika kroz taklena vrata svjetlo iznad stola u dnevnoj sobi. Čula sam komešanje i glasove. Glasno su pričali. Smijali se. Vidjela sam ih . Unutra lijevo gore. U glavi. Sjedili su na kauču. Neki i za stolom jer nisu svi stali na kauč.
Prepoznala sam topli smijeh moje mame i tatin glas. Nešto je smiješno pričao. Vidjela sam i moje none koje su sjedile i očito nisu razumijeleo čemu se priča. Vidjela sam i moju braću, i prijateljice... Neki su iz tog društva odavno umrli, neki su živi ali su me napustili jer im više ne trebam , neki su jednostavno zaokupljeni sami sobom pa se ne viđamo mjesecima...Ali, bili su tu, tu. Svi! U mojoj dnevnoj sobi! Kao da je neka fešta, praznik, možda rođendanska fešta.
I rekli su mi: Ne budi tužna, mi smo uvijek ovdje, s tobom, u tebi .

Zar ću odsad tako halucinirati?


Post je objavljen 03.10.2014. u 18:00 sati.