Da sam sinoć napisala post bio bi o tome,kako se ljutim u pogrešno vrijeme, onda kad je baš vrijeme za nešto toplo i vruće, za prelaženje prstima po koži, po pršljenovima na tvojim leđima, dok ležiš i gledaš na svoju stranu zida, a ja se još uvek neumorno ljutim, durim bez razloga
I skupljam posuđe, čaše i flaše
I prevrćem sve one zgužvane plahte, majice i veš, što su u zanosu, samo prije par sati ili dana, letjeli na sve strane.
Ali ja savladavam svoje ruke, umjesto da te dodirnu, guram ih napolje do sudopere, glancam te iste čaše do vrhunskog sjaja, slažem ih u ormare boje višnje,
Oči sa pogledom na tvoje telo i tvoj potiljak, okrećem na manje zanimljive stvari,
Kao;
1. Mrlja na elementu boje višnje,
Neki flešbek me dovede do trenutka kada si me podigao na isti taj ormar, podigao mi suknju i stavio ruke na moja bedra, prijale su mi te čvrste šake i prsti na koži. Poslije si stavio ruku, pa usne na moje grudi, skinuo mi bluzu i zafrljačio je preko glave
- Skupljaćeš to sutra, mrmljao si dok si me mazio, a ja sam sada glancala čašu do besprekornog sjaja i pitala se kako si to juče znao? Nisam izdržala više, morala sam da te pogledam.
Zaspao si na svojoj strani kreveta, a ja sam ugasila svijetlo i uvukla se pod jorgan i poljubila tvoj potiljak.
Stavila sam svoje ruke na tvoje golo tijelo i
slušala kako neumorno pada kiša napolju.
Post je objavljen 30.09.2014. u 10:48 sati.