Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zoranostric

Marketing

Suprutni trendovi na ljevici i desnici

Jučer objavljeno pretjecanje SDP-a od strane ORaH-a u posljednjem ispitivanju javnoga mnjenja izraz je trenda, koji je vidljiv od izbora za Europski parlament prije četiri mjeseca. Na ljevici, događa se okupljanje nezadovoljnika oko jedne nove stranke.

Lijevi i desni u Europi (lipanj 2014Trend ne sasvim neočekivan, ali mnogo snažniji nego što se moglo pretpostaviti. ORaH se pojavio u vrijeme krize u SDP-u, HNS-u i laburistima. Neočekivano brz rast popularnosti nosi šanse, ali i opasnosti. Do parlamentarnih izbora mogu još narasti, ali i oslabiti. Unutrašnjih kriza (kao ona s istupanjem Andree Feldman) će sigurno još biti. Dobro je što Mirela Holy ostaje hladne glave.

Idejno i marketinški, ORaH je u povoljnoj poziciji da zastupa načela socijalne demokracije, uvjerljivo dokazujući da ih je SDP pogazio. K tome dodaje ekologističku sastavnicu, u čemu ima mnogo valjanih uzora u programima zelenih i socijaldemokratskih stranaka u posljednja tri desetljeća, i koja je ljudima načelno simpatična. Kako izgleda, i predsjednik Ivo Josipović postaje svjestan učinkovitosti te kombinacije.

Na centru i desnici zbiva se suprotno. HDZ ima golemo iskustvo i uspjehe u kampanjama protiv desne oporbe. Uvijek ih je uspijevao razbiti, marginalizirati, kontrolirati ili apsorbirati. Od rušenja Dobroslava Parage u HSP-u, do najnovije koalicije s HSLS-om i raskola u HRAST-u.

SDP to nije morao raditi, jer se unatoč raznim pokušajima nijedna inicijativa na ljevici (ASH, SDU, SRP, Ljevica Hrvatske...) nije razvila do toga da ih ozbiljno ugrozi. Laburisti nikad nisu zaprijetili tako snažno kao sada ORaH. Milan Bandić se odmah nakon napuštanja SDP-a pozicionirao desno.

Prije izbora za EP, pisao sam: Izađite na izbore - ne cmizdrite, da nemate za koga glasat!

Sad imamo situaciju, na izborima za Europski parlament, da uz dvije vodeće koalicije, četiri snage imaju šansu osvojiti mandat. Mislim da bi bilo dobro za Hrvatsku da sve četiri uspiju! A sve četiri su u nesigurnom graničnom području, vjerojatno će imati oko 5 do 10% glasova, nisu sigurne. Zato trebaju podršku! Samo po sebi nije to fundamentalno, naravno, ali bi bio dobar signal vladajućima da se zabrinu pred izbore za Sabor.

Zato svim prijateljima i poznanicima savjetujem: ako dijelite taj stav, da Hrvatskoj trebaju nove snage, ne nasjedatje na štos kako ovi izbori nisu važni i kako se ionako na ništa ne može utjecati, nego izađite i dajte glas jednoj od te četiri liste!

Ne kažem da morate glasati za one koje ja simpatiziram. Imate stvarno širok izbor: desnica, ljevica, liberali i zeleni. Nemojte dakle i dalje afektirati kako se nema za koga glasati!


Od one četiri opcije, samo jedna je osvojila mandat; nakon toga joj popularnost raste. Laburisti su u krizi, ali imaju šanse konsolidirati se i opstati kao manja parlamentarna stranka.

Međutim, "Partnerstvo hrvatskog centra" se raspalo odlaskom HSLS-a, a "Savez za Hrvatsku" se raspada: HRAST je vjerojatno nezalječivo raskoljen, HDSSB i HSP se ne vole, a ostali su marginalni.

Na desnici su aktivni Željka Markić (još uvijek predsjednica jedne stranke, koja također ima "Hrast" u imenu i još postoji u Registru političkih stranaka RH) i udruga "U ime obitelji" s referendumskom inicijativom, uz podršku Crkve. Skupljanje potpisa ide sporije nego lani, ali ipak ide. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li uz eksplitno protivljenje HDZ-a prikupiti dovoljno glasova.

Pitanje je, ima li Markić viziju da naraste u lidera desnice, gradeći snagu koja bi mogla okupiti više od 1-3% glasova, ili jednostavno igra tako, da poveća svoju cijenu za buduću koaliciju sa HDZ-om. Vrijeme će pokazati.

Idejno, na desnici postoji latentan sukob između nacionalističke pozicije koja je orijentirana da državu ("državotvornost") i konzervativne, orijentirane na društvo ("tradicionalne vrijednosti"). Država ne spada u tradicionalne vrijednosti; katolička vjera je univerzalistička a ne nacionalistička; seljaku je država OK kad daje poticaje, ali ne voli žandare i finance. Također, kod Hrvata postoji i snažna antiklerikalna tradicija (Starčević, Radić i Maček bili su neprijatelji "popova").

Također postoji raskol u odnosu prema ekonomiji, koji je neočekivano spomenut nakon istupanja Martine Dalić iz HDZ-a. HDZ se u svojem programu zalaže za "socijalnu tržišnu privredu", model koji je uveden u Zapadnoj Njemačkoj odmah poslije Drugog svjetskog rata, te do danas uspješno funkcionira (te se dapače širi u ekološko-socijalnu) i suprotstavlja se neoliberalnom, anglosaksonskom modelu (vidi brošuru na hrvatskom: Socijalno tržišno gospodarstvo SR Njemačke). Potonjeg navodno zastupa Dalić, a prije nekoliko godina pokušao ga je dosljednije artikulirati HSLS (tada je bila značajna ideološka djelatost Velimira Sriće).

Koliko ljudi u HDZ-u ima pojma o tome što im piše u programu i što je zapravo Soziale Marktwirtschaft? U praksi, HDZ zastupa kronističko-klijentelističku mrežu ("sinekure", kako kaže u gore linkanom tekstu u "Jutarnjem listu"); jednako kao i SDP, HNS, IDS, HDSSB idr., ali su njihove mreže manje. To je osnova HDZ-ove snage i žilavosti. (Zanimljivo je da i Dalić i Holy u prvi plan stavljaju reformu javne uprave.) Zato im je dosad bila dovoljna eklektična smjesa fraza i parola, koja prikriva idejnu prazninu. Nije se zasad pojavio nitko, tko bi njihovom formalnom "demokršćanstvu" suprotstavio neki "istinski".

Liberali i libertarijanci nemaju dovoljnu društvenu osnovu da bi samostalno postigli izborni uspjeh, na što su ukazali izborni neuspjesi HSLS-a 2011. i PHC-a 2014. godine. Oni se mogu povezivati s većim strankama formalne ljevice ili desnice.

Jednako je sa zelenima, ali oni su dobili priliku zahvaljujući stjecaju okolnosti. Postoji realna mogućnost da Hrvatska iduće godine ima najjaču među strankama članicama Europske zelene stranke. (Povijest upućuje na zdravi oprez: davne 1990. u toj je ulozi bila Slovenija, a nekoliko godina kasnije Zeleni Slovenije su se raspali.)

Osobno u tome ne sudjelujem (u ORaH-u ima nekoliko ljudi s kojima sam bio u konfliktu u "Zelenoj listi" i to pamte), ali bih bio sretan da ideje, za koje se 30 godina zalažem (zavolio sam Die Grünen 1984., a godine 2001.-2003. bio osnivač i potpredsjednik stranke "Zelena ljevica", koja je ostala na mikro nivou) postanu "materijalna sila" (tako da ih prihvate "mase" - ili bar da za njih glasaju).

Post je objavljen 26.09.2014. u 07:23 sati.