Moje crvene zavjese,
markizetno prozračne,
paučasto lelujave,
propuhom zibljane
(svjetlosti i suncu
prijateljice,
sivilu
i olovu,
pogledima tupim,
tugom vlastite ispraznosti znatiželjnih
zaklete
neprijateljice)
skladaju u nijansama,
jutarnju,dnevnu i noćnu
fontanu tankoćutne
topline,
heklajući mazno
i zavodljivo
(neuštirkano i neušećereno)
fluidne,psihodelične,
oblike po zidovima
mi dnevnim,
šlingaju plamičke
vražičke
na slikama
mi dragim,
necaju smješčiće
u otkucajima
zidne
aštafirung mi
ure.
Moj crveni kišobran
(u jednoj ruci)
pase je
s crvenim mi bucama,
eonima pradavno
s štiklama,
kao artefaktom
u eri,
arhiviranim.
(nesmočena i nepokisla,
bujicama suđenicama
samo i skoro utopljena)
čekam u redu
pred crvenom DVD cisternom,
s crvenim karnistrom
(u drugoj ruci)
vodu živu za-
oprat
20 kg.čistog crvenog
sunca,
ispeći ga,oguliti,skuhati,
ustaklenčiti
i
blagovati,
u kristalnoj
čaši tekuće
crveno zdravlje
razrijediti pa
ispiti
crvenim lončićem
s bijelim tufnama
miris crveni
(il vonj kako vam draže)
mene i moje kujine
isprati
(za grijehe je to i tako
nedovoljna količina
i bistrina)
Ritualno palim crvene svijeće
(žigicama za hrabrost,mijene)
da im se krijes
nadivani i
proljudika
s mojim
iskukičanim
životnim
nitima.
Crvenima.
Post je objavljen 21.09.2014. u 01:20 sati.