Subote draže dražice.
Vrijeme ovoga rujna je školski siledžija koji - svom oprezu uprkos - nađe načina da
neočekivano mune u rebra,
besmisleno, tek toliko, jer može.
Uzeo sam stari bakin pisaći stroj i učinio ga opet svojim,
dvadesetak godina nakon što sam zadnji put u njega udarao pripovijesti.
Iako bi vrpcu bilo dobro zamijeniti,
slova su još uvijek razmjerno čitljiva, makar s tamnom maglicom u kružićima
a ili b ili d ili p
danas je mojom dnevnom sobom odjekivalo tipkanje pisaćeg stroja što je jedan od onih zvukova
od kojeg trnu zazubice
***
literatura tako smiruje nerve.
čak ne ni sadržajem, nego formom.
Post je objavljen 20.09.2014. u 18:54 sati.