.....tumor na mozgu!
SMS-om sam dobila poruku,životno trenutačnu,šnjurski ogoljenu,smrtno istinitu! I cijeli dan kao da sam u oku tornada, u meni mir u nepojmljivosti tih par riječi, a oko mene se vrtlože, kovitlaju,rušilački nastrojene sve moguće emocije- od šoka,bijesa,ogorčenosti, uspomena,ljubavi,prijateljstva, ljutnje,olakšanja,proklinjanja, bespomoćnosti (opetttttt),hrabrosti, bijelih laži, samozavaravanja-miš-maš svega i ničega.
Tko je Vera?
Moja vedra i vesela ptičica, moja desna ruka dugih 15 godina, osoba koja se brinula za moju djecu kad sam ja kao manijak radila, dobra i radosna vila bez koje moja obitelj ne bi bila to što je. Ona peče najfinije i najbolje kolače na svijetu, ona pravi najunikatniji nakit na svijetu, ona mi je pomogla napraviti najoriginalniju dekicu za bebu kad sam saznala da ću postati tetka,ona................
Ne mogu pojmiti, ne mogu procesuirati, ne mogu shvatiti, ne znam kako bih se ponašala, kako bih joj pomogla,što mi je činiti i učiniti, kako biti njena snaga, hrabrost....
Pomozite mi (i njoj) kako se nositi s tim, a da ne zamrzim život, koji toliko ljubim!
Post je objavljen 18.09.2014. u 22:31 sati.