Utorak je dan kada se malošta događa.
Tupilo, intelektualna obamrlost, staza je do nomale.
Slušao sam ujutro pjesme engleskog grandž sastava Buš iz srednjih devedesetih. Svidjele su mi se više nego onomad:
epigonstvo, razvodnjenu formulaičnost ne uzimam više za zlo jer imaju
nekako dražesno zastarjelu notu.
Vrijeme im je dalo nešto simpatične patine
a zvuk je zanimljiviji jer
takav više baš i ne postoji.
Mislim da je to jedan od većih mojih estetskih problema:
sviđa mi se, čim je zastarjelo ili minulo,
bez obzira na substancijalnost, realnu vrijednost,
zbog čega sam češće nego ne u krivu
i irelevantan
Post je objavljen 16.09.2014. u 19:54 sati.