Turobno je vrijeme
I mi mu nismo suđeni.
Tamne sjene nadvile su se nad moje okove.
Nemoj misliti da si jedini.
Opijena u najslađem od svih grijeha,
Skidam haljinu
I stavljam samog tebe
na raspelo u patnje
zbog grubih noći.
Nemoj misliti da si jedini.
I prolaze dani, mjeseci, godine,
ure kucaju,
A isto sivilo se uvijek ponavlja u vremenima
teškim, okovanim, sablasnim
Svoje rane stavljam na vješala
Dok tebe gušim u vatri.
Nemoj misliti da si jedini.
Grabim godine punih šaka
I cure mi iz ruku.
Niz tebe lijem vrelu vodu
lomim ljubav u sebi
i hranim te ledom koji postajem.
Nemoj misliti da si jedini.
Upamti, nisam tvoja, tuđe ruke
mijesile su moju utrobu,
u kasnim noćima pripadala sam
drugima.
Ti si pokušavao poljubiti moje srce,
ali nije ti uspjelo.
Drugi su ga grizli i gađali obećanjima.
Tužna istina jest da je sve lakše od ljubavi.
Upamti, ti nikada nisi bio jedini
i nikada nećeš to postati.
Ti više ne postojiš ni u starim dnevnicima,
ti si tek zagubljena gruda lanjskog snijega.