Marketing
SKROMNOST vrlina ili mana
Lažno bi bilo reći da ne želimo ni u čemu biti bolji od nekog drugog, ali to ne znači da zato nismo skromni. Pojam skroman po definiciji u Rječniku hrvatskih riječi kaže: koji se ne hvali, ne pravi važan, koji se ne razmeće, koji je bez pretjeranih zahtjeva, koji je bez pretenzija na veličinu i raskoš, jednostavan, običan. Zašto se osvrćem na taj pojam. Nikada u cijelom mom životu, počevši od škole nisam bila među onom elitom oko koje se skupljao ostatak. Istina nisam baš ni voljela to visoko društvo jer su obično imali ružno mišljenje recimo o ciganima (morala bih pisati romima, ali u mom selu su i dalje cigani i ne ljute se na sumještane ako ih tako zovu), a u mojoj ih je ulici bilo desetak familija. Dvoje je s nama išlo u razred. Jednom od njih, Levakoviću, pomagala sam njemački i uopće me nije smetalo. Na fakultetu su se Dalmatinke odvajale od nas jer su uglavnom bile bogatije (starci su rentali vlastite stanove, a kćerke su kupovale vešte u Trstu), samo tada još nisam znala kako su mogle biti. Kada sam počela raditi i dobro zarađivati priuštila bih i sebi i sestri lijepe stvari, ali i dalje me nije zanimalo društvo ispraznih blebetanja po plesnjacima. Voljela sam plesati i uglavnom bih doma odlazila preumornih nogu. Onda se nešto dogodilo, a da ni danas ne znam što. Počeli su me primjećivati. Odjednom su kolegice željele sa mnom sjesti na gablec, sa mnom ići u šoping (iako ga nisam voljela, kao što ni danas, napravim popis i gledam što prije zbrisati iz dućana van), pitati me za savjet oko odjeće (meni je mama šnajderica sve šivala pa nisam imala pojma kako se kupuje u trgovinama, ali sam na neki neobjašnjiv način gotovo uvijek imala nešto moderno što je tek došlo u modu). Ponekad bi me pozvale u neku kancelariju na kavu i pitali što ja mislim o ovom ili onom. Nakon dugih godina rada jedna kolegica mi je odlazeći u mirovinu rekla kako je sretna što smo radile zajedno jer sve što je ona meni povjerila nikada nitko drugi nije čuo, moja skromnost i povjerenje su joj puno značili. O skromnosti mojoj nisam znala što bih rekla jer o sebi nikada nisam tako razmišljala, kao što niti danas ne, ali povjerila se meni ne cijelom uredu. I danas jednako živim tako. Kada je moj post postao blog dana ostala sam silno iznenađena, a tek blog tjedna, jednostavno nisam mogla vjerovati. To sam morala i mojim kćerkama reći nimalo skromno. A onda ovih dana me jedna rečenica upućena meni potaknula napisati sve ovo, a glasi: „Pokazalo se da skromnost u današnjem svijetu nije vrlina.“ I tako ja sada razmišljam i o komentaru na moj post o Splitu u kojem me neregistrirani čitatelj podrugljivo pita da li se ja to hvališem gdje sam sve bila. Nisam nikada tražila biti prva, ni u čemu biti posebna iako u jednom jesam, majka sam četiriju prekrasnih kćerki. Ako je to mana, priznajem je?
03.09.2014.
La violetera
Post je objavljen 02.09.2014. u 20:41 sati.