Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/usisac

Marketing

Tunis 20.08. - 27.08.2014.

19.08. - PRIPREME
Čekali smo gotovo zadnji dan i to je bilo baš last minute. Ako vam je manje bitan hotel u kojem ćete biti, svakako uplatite najranije 6 dana prije putovanja jer je cijena tada najprihvatljivija i najniža. Ako želite određeni hotel svakako uplatite najmanje 2 tjedna prije putovanja, jer se prvo prodaju aranžmani za hotele s 5*. Nećemo reklamirati agenciju, jer je to nebitno, sve je to isto. Dolazimo u agenciju i razmatramo ponude. Hotel 3 ili 4*? Nude nam Ali Babinu pustolovinu, što je najskuplja varijanta, ali se kao i najviše vidi. Nakon razmatranja, odlučujemo se za hotel El Mouradi Cap Mahdia koji se nalazi u gradiću Mahdia na istočnoj obali Tunisa. Navodno su tamo najljepše plaže, ali ponuda je all inclusive, kao i sve ostale ponude, a to znači uključen doručak, ručak, večeru, međuobroke, lokalna pića u baru i određene sportske aktivnosti. Odlučujemo se za tu najjeftiniju varijantu, jer ne planiramo previše boravit u hotelu, a izleti se tamo posebno uplate, a i taxi nije skup, pa se uvijek može otić u obilazak nekog drugog mjesta. Uplaćujemo 2799 kn plus zrakoplovnu pristojbu 790,00 kn po osobi i putno zdravstveno osiguranje 98 kn po osobi za 7 dana. Dobivamo završno pismo u kojem pišu informacije o letu i ostale najvažnije. Spremamo stvari, mijenjamo novac u Eure, koji se kasnije zamijene za Tuniški dinar u mjenjačnici hotela. Najvažnije je ponijeti putovnice koje vrijede još najmanje 3 mjeseca nakon povratka. Na putnu prtljagu obavezno napisati ime, prezime, adresu i broj mobitela, ako se slučajno prtljaga zagubi. Obavezno staviti bar 2 boce vode od pola litre u prtljagu, ali nikako u ruksak koji unosite u avion jer je dozoljeno unijet maksimalno 100 ml tekućine, a dobro i staviti nešto za prigrist. Voda iz slavine u Tunisu nije pitka, a trebat će kad sletimo, pa lako izvadimo iz prtljage, jer vožnja busom od zračne luke do hotela može potrajati oko sat vremena, pa nek se nađe pri ruci. U ruksak nikako ne stavljati šampone, kreme za sunčanje ili bilo kakve tekućine, jer ćete to morati baciti na provjeri ručne prtljage. Ako nosite tekućine ili slično, staviti sve u putnu prtljagu. Preporučam ponijeti tablete protiv glavobolje, temperature, dijareje. Stvari spremne!

20.08. - "PRVI" DAN
Zapravo i nije prvi dan, jer je let u 19:30, pa se u Tunis stiže tek oko 21:30 i dok se raspakiramo već je kasna večer. Stvari spremljene i krenuli smo 4 sata prije leta, iako je u zračnoj luci potrebno biti 2 sata prije leta, radi sastanka putnika i podjele karata od agencije. Izašli iz stana, ali uhvatio nas je toliki pljusak, da smo morali stat pod krov jedne garaže i čekali tamo 20-ak minuta da prestane. Krenuli na autobusni kolodvor, sjeli u autobus (voze svakih pola sata) za zračnu luku. Sjeli smo i čekali do 2 sata prije leta. Tad odlazimo do informacija. Došli su iz agencije, improvizirali info pult i podijelili karte i kratke upute za dalje. Putna prtljaga može iznositi 15 kg, iako toleriraju i do 20 kg. Nismo nosili previše stvari, jer se uglavnom nosi lagana ljetna roba. Dnevne temperature u Tunisu u ovom razdoblju u kojem smo bili tamo iznosile su oko 30 stupnjeva preko dana i oko 25 preko noći, tako da ne treba pretjerivat s odjećom. Najvažnije su kupaće i kratka odjeća. S agencijinim potvrdama otišli smo po avionske karte, ostavili putnu prtljagu i otišli na check-in. Pregled ručne prtljage i eto nas u bescarinskoj zoni. Tu smo malo sačekali, pokupio nas je autobus i odvezao do aviona. Ukrcali se u turistički Boeing 737 Tunisaira. Smjestili se po sjedalima oko sredine aviona. Morali smo čekat oko pola sata, zbog tehničkih uputa kako je rekao pilot. Uzlećemo bez problema i dižemo se na oko 12 km, gdje je vanjska temperatura -57 stupnjeva, a avion leti oko 800 km/h. Odredište je zračna luka u Monastiru, koja je udaljena oko 1100 kilometara od Zagreba. To je manja turistička zračna luka na kojoj gotovo da nikad nema gužve. Let je bio ugodan, uz piće i neki tuniški specijalitet koji smo dobili za prigrist. U avionu smo dobili imigracijski karton koji smo ispunili. Pomičemo sat za jedan u nazad, jer je druga vremenska zona. Sletili smo u Monastir, pregledali nam putovnice, uzeli pola ispunjenog imigracijskog kartona (drugu polovicu uzimaju pri povratku). U zračnoj luci se mogu mijenjati isključivo Euri, ali navodno da uvijek smuljaju oko tečaja i uzmu si mali dio. Zato taj dio ostavljamo za hotel. U svakom ima mjenjačnica i to nije nikakav problem. Čekali su nas predstavnici agencije i raspodijelili po autobusima, koji su razvozili po hotelima. Pri izlasku iz zračne luke do hotela, odmah se osjeti vrućina i vlažnost u zraku. Pristojan autobus u kojem klima dere na maksimumu. 45 minuta vožnje do hotela. Kad smo stigli u hotel, ispunili obrazac za prijavu, te preuzeli ključeve i dobili narukvice koje su obavezne za nošenje tijekom cijelog boravka. Prema njima vas tijekom boravka raspoznaju u kojem ste hotelu i šta god da se dogodi, zna se da ste turist i gdje ste smješteni. Dobili smo ključeve i smjestili se u sobu. Osjeti se vlaga i čudan smrad. Treba malo da se čovjek navikne. Čistoća nije na prvom mjestu, pa ako nekom smeta prljavština, neka uzme hotel od 5* (u kojem je isto moguća prljavština, ništa neobično za njih) ili nek napokon očvrsne i otupi na prljavštinu. Soba je prostrana s terasom. Imamo klimu, tv, veliki ormar, stol u sobi, stol i stolice na terasi. Od svih svjetala obično radi jedna sijalica, i to štedna (običnu nisam ni vidio tijekom boravka). Smjestili smo se i otišli nešto prigrist u restoran. Ostalo još nešto suhih pizz-a, pa smo gricnuli. Ajmo na spavanje, jer je već blizu ponoći.

21.08. - DRUGI DAN
Ustajanje oko 8 sati i doručak. U restoranu je prljav pod, a ni ostalo ne odiše urednošću. Uzeo sam kuhano jaje, raznih sireva, salamu.... Jaje nije bilo kuhano kako treba, pa sam ga na kraju popio, ali nisam kasnije osjetio nikakve posljedice. Ponuđeni su namazi, mlijeko, pahuljice...., a najbolja stvar su palačinke koje peče neka teta i do koje samo dođeš s tanjurom, pa nabaci. Odličan čokoladni namaz za palačinke, e to je bio najbolji dio doručka. Idemo na info sastanak s predstavnikom agencije u 9 sati, gdje nam se nude razni izleti, dobivamo razne informacije. Odlučujemo se za izlet : Tunis - Kartaga - Sidi Bou Said, koji košta 46 Eura po osobi. Zato smo tu da nešto i vidimo, a ne da sjedimo u sobi ili se po cijele dane izležavamo na plaži. Nije cilj uživanje u svemu što nudi all inclusive, već da nešto prođemo, vidimo, naučimo. Poslije info sastanka promijenili smo Eure u mijenjačnici pored recepcije. Važno je mijenjati malo po malo, jer ako kasnije bude trebalo mijenjati Tuniške dinare u Eure (može se pri povratku u zračnoj luci) uzmu 30%, ali obavezno i više. Obavezno sačuvati potvrdu o kupnji dinara, jer se pri povratku bez te potvrde ne mogu zamijeniti u Eure. Jedan Euro je bio 2.2 Tuniška dinara kad smo mijenjali. U cijenu nam nije bio uključen sef za putovnice, novac, važne dokumente, pa smo ga iznajmili za 15 dinara za 6 dana i ostavili dokumente da ne moramo pazit na njih. Internernet u hotelu se plaća 8TD/h ako idete preko njihovog kompjutera, ali preko vlastitih mobitela, laptopa, bežični internet je besplatan. Lagani obilazak hotela. Odmah nas zaskaču s raznim ponudama izleta, masaža, slikanja.... Obično to rade, jer vide da ste novi, pa vam pokušavaju svašta uvalit dok ne znate stanje stvari. Lagano odbijamo sve, a i nisu im neke ponude. Za ručak ima stvarno svega, ide se sistemom švedskog stola, natovari i jedi koliko hoćeš. Ima stvarno svega, pa nije problem i za one naizbirljivije. Kad se sjetim šta sam sve probao (sve)! Nema svinjetine, jer to je muslimanski svijet, gdje ne jedu svinjetinu. Uglavnom je na meniju piletina, ovčetina, riba, puno vrsta salate, uvijek bude nešto od voća i odlični kremasti kolači. Obavezno probati umak od ljute paprike koji se zove harissa. Jako ljut, ali odličan tko voli začinjeno. Nakon ručka, točimo si vodu u boce. Imaju na nekoliko mjesta u hotelu galoni s vodom na aparatima za točenje tako da za vodu nije problem. Saznajem da u većini hotela nemaju ovakav sistem, nego se voda kupuje u hotelu. Obično 1 dinar (oko 4 kune) litra i pol. Voda iz slavina nije za piće zbog onečišćenosti, prisutnosti ameba i previše klora. Zato je bitno piti samo flaširanu vodu! S vodom iz slavine sam prao zube, ali nisam imao nikakvih problema. Kažu da je normalno dobiti dijareju i kasnije sam saznao da je dosta ljudi imalo takvih problema, uglavnom se dogodi zbog ne baš sjajnih higijenskih uvjeta. Ovisi o sreći, hoće te zakovat za WC ili ćeš proći bez ikakvih problema (imao sam te sreće). Nakon ručka otišli smo na plažu i pržili se cijelo popodne. Sunce je jako već od 9 ujutro i prži do negdje 16 popodne, i u to vrijeme treba bit oprezan. Odmah smo dobili boju, a pomalo zagorili. Uglavnom je preko 30 stupnjeva i lako se zagori ako se opustiš. More je toplo, plaža duga najmanje 5 kilometara, i to pješčana. Saznajemo da je u tom dijelu u mjestu Mahdia najljepša plaža, što smo se i uvjerili. 20-ak metara uđeš u more, a voda tek do prsa. Ujutro je najljepše, jer je more mirno, a poslijepodne znaju bit valovi, ali ništa strašno, samo poboljšavaju doživljaj. Cijela plaža je pješčana, a more čisto. Sjevernije ima dosta meduza i more izbacuje prljavštinu, ali ovdje nema takvih problemčića. Navečer smo otišli na večeru, pa ranije u krevet, jer je sljedeće jutro trebalu uranit.

22.08. - TREĆI DAN
Izlet u Tunis - Kartagu - Sidi Bou Said. Ustali smo u 4 ujutro, spakovali u ruksake i otišli oko pola 5 do restorana. Bilo zaključano, al dolazi neki majstor čika brko i otvara nam restoran. Imaju odlične Kroasane, pa smo smazali par komada prije puta. U 5 nas bus čeka ispred hotela. Turistički autobusi su uglavnom plave boje, da budu svuda prepoznati i uglavnom imaju svuda propust, jer ipak je turizam jedna od glavnih Tuniških grana. Obično na ulazima i izlazima turističkih kompleksa stoje punktovi s nauorušanim momcima. To je uglavnom zbog osjećaja sigurnosti turista, a nikad se ne zna kakva budala može naletit, jer se u arapskom svijetu nikad ne zna. Još je bio mrak, pa smo malo zadrijemali, a vozač našao neku arapsku stanicu na kojem je pjevala neka njihova pjevačica. Bilo je jako smiješno čut ga kako pjeva naglas u 6 ujutro. Autobus nas je vozio do drugog izletničkog mjesta, gdje smo pokupili drugu skupinu turista iz ostalih hotela, pa krenuli prema sjeveru. Stali smo u glavnom gradu Tunisa, Tunisu. Ne bi nikad reko da je to glavni grad neke države. Svuda prljavo, svuda smeća, na dosta mjesta ograđeno bodljikavom žicom, dosta vojske i policije s puškama. Kao da se boje i sami sebe. Tu je "Francuski" dio i utjecaj, pa dijelom i zbog pomiješanosti dva naroda u tom gradu. Šetali smo glavnom ulicom Avenue Habib Bourguiba i malo razgledavali po gradu. Javni WC u glavnom gradu, neviđeno prljavo i ružno! Svaki grad ima Medinu (stari dio), koja je ovdje stvarno lijepa, a čak i nije svuda tako prljavo kao u centru grada. Tu smo se zadržali oko sat i pol i krenuli prema Kartagi, gradu koji je bio poprište tri punska rata između Rimske republike i feničanskog grada Kartage. Zanimljivo se vratit pričom u taj dio povijesti. Nakon Kartage, otišli smo do malog gradića Sidi Bou Saida, koji je zanimljiv po tome što je sav u bijelo plavoj boji. Bijele ofarbane kuće, a prozori i vrata u modro plavu boju. Navodno ta boja odbija komarce, pa je to jedan od razloga takve boje. Putem na sjever i nazad vidjeli smo zanimljivu vegetaciju. Žive ograde čine brojni kaktusi, a uz cestu su kilometri maslinika. Sjever je bogat jer je klima nešto povoljnija za poljoprivredu za razliku od juga zemlje, gdje vlada uglavnom saharska klima i gdje ne uspjeva gotovo ništa osim palmi s kojih ubiru datulje. Nakon 500-tinjak pređenih kilometara vratili smo se navečeru hotel, večerali i lagano u krevet.

23.08. - ČETVRTI DAN
Ustajanje malo kasnije, oko 8, odmor, šetnja. Pošto nismo htjeli da nam bude monotono i da nam dani prolaze u izležavanju, odlučili smo uplatiti za još neki izlet. Nazvali smo predstavnicu na mobitel i dogovorili izlet. Došla je kod nas u hotel i uplatili smo za izlet do Sahare, što nas je izašlo 134 Eura po osobi. U Tunisu smo hvatali 3 mobilne mreže. Koristili smo se s Orange Tunisie. Cijena poziva iznosi 20-ak kuna po minuti, pa to ne preporučam, a cijena SMS poruke je 3-4 kune, ovisno o našoj mreži koju koristimo. Dan je brzo prolazio, a popodne smo se opuštali na plaži. Ispočetka su zanimljivi, ali kasnije i dosadni prodavači koji vas "zaskaču" na plaži. Prodaju sve i svašta, od voća, marama, palmi, nakita, pa do afričkih bubnjeva, cigara.... Nevjerovatno koliko ljudi tu živi od trgovine, a cijenkanje je dio kulture, nezaobilazna stvar u Tunisu. Prvo te pitaju odakle si, pa ti kažu: "dobar dan", "kako si", i slično. Onda pitaju na kojem jeziku ćete razgovarat. Mislim da čim se rode znaju Arapski i Francuski, a odlično znaju Engleski, Njemački, a dosta njih i Talijanski. Uz to, pričaju na svim jezicima na kojima je potrebno. Lupe neku visoku cijenu za to što prodaju od recimo 50 dinara, a na kraju se može za traženo platit 5 dinara. Važno je ne pokazat preveliko zanimanje, jer ti onda priča i zavlači te, samo da ti uzme što više love. Na tu cijenu kažem bezobraznu malo cijenu od 2 dinara, pa se obično "uvrijede", onda kao pokažem zanimanje, ali krenem dalje. Obično viče da se vratiš i onda započinje daljnje cijenkanje, da bi na kraju platili 5-10 dinara za traženi predmet, i obadvojica odemo zadovoljni, al zapravo je trgovac najzadovoljniji, jer on i na tome ima dobru zaradu. Jednostavno je tako, moraš se cijenkat i pokušat dobit za što manju cijenu. Odmorni završavamo dan i idemo ranije u krevet, jer već ujutro put pod noge.

24.08. - PETI DAN
Izlet u Saharu! Bilo bi šteta doći u Tunis, a ne vidjeti Saharu, bez obzira koliko je novaca i kilometara tu u igri, ali zapravo i nije tako strašno. Probudili smo se u 4 ujutro, doručak i u 5 krenuli. Pristojan autobus, ali ni 30 putnika. Zanimljivo da se malo ljudi odlučuje na ovaj izlet, ali ima se šta za vidjet i doživjet! Putovali smo prema jugozapadu u kontinentalni dio Tunisa. Imali smo odličnog vodiča koji se nije gasio tijekom dva dana i dao nam brdo informacija. Prva postaja je bio grad Kairouan, gdje smo obišli džamiju i malo prošetali gradom. Kraj džamije mi tip pokušava prodat hašiš, e baš me nasmijo. Nakon toga krenuli smo prema gradu Jelmi, usput stali i probali kruh "Tabunu" kojeg peku žene kraj ceste. Zanimljivo da su ceste u Tunisu prilično dobre, ali se od 3 trake ako ustreba stvore i 4. Svi se ubacuju, pretječu i pravo je čudo da nema toliko puno nesreća kako se tu vozi. Naš vozač je znao potegnut i do 120, čak je prestizao dosta auta. Često se događa da uletiš u "škarice". Obično onaj kojeg pretičeš malo uspori, a ovaj iz suprotnog smjera skrene malo udesno kraj ceste i to je tako normalno. U prometu je često takva ludnica, pa često i ruka kroz prozor služi umjesto žmigavca. Kako smo išli prema jugozapadu, tako je i krajolik postajao drugačiji. Sve manje zelenila i sve više palmi. Zaustavili smo se u gradiću Gafsi, ručali, pa dalje. E tu je pivo koštalo 6 dinara (oko 24 kune), ali je dobro sjelo. Nastavili smo dalje. U autobusu je vozač nabio toliko klimu da je bilo pomalo hladno, tako da nismo osjetili vrućinu koja je vani vladala. Poslije podne smo stigli go grada Tozeura. Zanimljiv botanički i zološki vrt u kojem nam brkati tamnoputi čiča priča sve na Hrvatskom, e svašta. Nakon toga otišli smo u hotel, pa krenuli džipovima u ludoj vožnji do Chott el Gharsa gdje su snimani Zvjezdani ratovi - Epizoda I: Fantomska prijetnja. Zanimljivo je gdje god da dođeš, eto trgovaca, svakakvi suveniri, slikanje s pustinjskim lisicama.... Na povratku smo se kratko zaustavili u gradiću Nefti. Vratili se u hotel, večera, pa noćno kupanje u hotelskom bazenu.

25.08. - ŠESTI DAN
Ustali smo u 4 ujutro, pa ništa neobično, već navikli na rano ustajanje. Nakon doručka krenuli u 5 cestom preko jezera Chott el Djerid. Zanimljivo je što je na tom mjestu ispod pijeska slana voda. Stigli taman par minuta prije izlaska sunca, pa smo tu dočekali sunce. Kupili smo pustinjske ruže. Suvenir koji morate imati ako posjetite Tunis. Kamen koji nastaje u područjima u pustinji gdje ima slane vode. Pod utjecajem slane vode pijesak i slana voda stvaraju okamine koji nalikuju na ružu. Izašlo je sunce, a mi smo krenuli dalje do Douza. Neopisiv doživljaj, 40-ak minuta jahanja na devama na vratima Sahare. Nije bilo prevruće, jer je bilo jutro, ali je puhao vjetar koji pijesak nabacuje i u oči. Bilo ga je u nosu, ušima.... Nakon glavnih avantura krenuli smo prema sjeveroistoku, te se zaustavili u selu Tamezret, gdje smo popili najbolji čaj od mente s cijelim bademima u čaši. Krenuli smo dalje do gradića Matmate, poznatom po stanovnicima berberima koji su iskopali svoje nastambe u mekanom vapnencu pod zemljom. Ručali smo u takvom berberskom restoranu pod zemljom. Krenuli dalje prema sjeveroistoku, te se zaustavili u Mahresu, poznatom po umjetničkim skulpturama uz more. Još smo se zaustavili u gradiću El Jemu, poznatom po prekrasnom amfiteatru. Vratili se navečer u Mahdiu, taman na večeru. Zanimljive su zgrade. Većina je bez krovova, a u dosta njih je izgrađeno prizemlje i stupovi za kat, pa to tako stoji. Valjda dok ne skupe novac za gradnju, pa dalje nadograđuju. Postoje benzinske, ali uz cestu ima dosta prodavača s kanisterima koji toče gorivo za manje od dinara po litri. Ne znam gdje to nabavljaju i koja je fora, ali sigurno im se isplati kad tako prodaju.

26.08. - SEDMI DAN
Odmor od 2 dana koje smo proveli putujući do Sahare i nazad. Otišli taxijem u grad, 5 dinara do centra. Obavezno smo se dogovorili za cijenu prije vožnje, jer znaju oderat na cijeni ako se ne dogovoriš prije. Kupili nešto suvenira, pa nazad u hotel. Popodnevno kupanje i spremanje stvari....

27.08. - OSMI DAN
Ustajanje ujutro u 8, šetao sam plažom oko 2 sata, cijenkao sa malo za još neke suvenire, pa nazad u hotel. Check-out oko pola 12 i vožnja autobusom oko sat vremena do zračne luke. Tu smo potrošili zadnje dinare, jer se kao ne smiju iznosit iz zemlje, ali nije to problem, jer nitko ne provjerava. Čekiranje i prtljaga. Iako su svi govorili da se putna prtljaga može iznosit najviše 15 kg, bilo je ljudi koji su imali i preko 20 kg po osobi, pa nije bilo problema. Tu su fleksibilni i nema nikakvih problema. U bescarinskoj zoni kupili rakiju od smokve "boukhu", pa ćemo probat. Let je kasnio oko sat vremena, ali to je ok, jer nekad zna i po nekoliko sati kasnit. Satove smo pomaknuli st vremena naprijed, na naše vrijeme, tako da smo u Zagreb sletili oko pola 20.




Zanimljiva zemlja, zanimljivi ljudi, jedan drugačiji "svijet" od našega. Svuda plastičnih boca, vrećica, građevinskog materijala. Kažu da je normalno bacit bocu kroz prozor auta kad popiješ vodu. Na ulicama po kafićima sjede muškarci i mislim da bi se trebalo reć za nekog da puši ko Arap, a ne ko Turčin. Žene se druže uglavnom po kućama ili u finim kafićima. Jedna deva košta oko 1000 Eura. Veliki kontrast bogatog sjevera gdje voze Ferarije i Poršee, i siromašnog juga, gdje uspijevaju uglavnom samo palme. Isplati se otić, vidjet, i ponijet uspomene....

Post je objavljen 29.08.2014. u 12:00 sati.