Radnici Zagrebačkih cesta jučer su ujutro počeli drobljenje moje ulice. Poput A. Molea (13 3/4), prišao sam s građanskom pritužbom predradniku i pitao hoće li promijeniti i poklopce šahtova, budući da su labavi
i nesnosno trešte kad noću preko njih prijeđe kakva guma. Rekao je, da mijenjaju sve. Zadovoljno sam se građanski udaljio.
Danas, ulica je crna od svježe položenog asfalta i šaht ne trešti. Svejedno, sve je nekako danas uvredljivo, ni tu ni tamo, i svrbi kao prašak za vratom.
Rekao sam danas da sam jučer gledao dokumentarac o aerodromu Pleso iz 1973. Netko me pitao: "Zašto?"
Nisam znao.
Uistinu, zašto?
Narkoman me trzavo pred kvartovskim Konzumom predvečer žicao cigaretu.
Obrecnuo sam se, naprosto iz neurastenije.
Katkad se brecam, pa je tako bilo i danas.
Gledao sam maloprije kroz prozor kako će uskoro rujan.
Mali je zrakoplov zujio od desna prema lijevo, identificirajući se krilnim svjetalcima.
Post je objavljen 28.08.2014. u 20:37 sati.