Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sredovjecniudovac

Marketing

A U POZADINI VON TRAPPOVI PJEVAJU...

Pao sam nedavno, doslovno. Na utrci se razbio. Malo zguljene kože na ramenu, koljenu, kuku, laktu... Razbijena kaciga... Nisam tada čuo von Trappove, samo sam se čudio koliko vremena traje malo izbjegavanja drugog bicikla, let, pad... Koliko misli prolazi kroz glavu za tako malo vremena... Nije mi život prošao pred očima, očito nije vrijeme za to, samo sam se sjetio puno toga, pomislio na Janju, djecu, na I. U letu sam pomislio da ovaj let ne može dobro završiti, pomislio da sam možda gotov... Pao sam, razbio se, otkotrljao, ošamućen sjeo na cestu, razmišljao hoću li nastaviti utrku, ali ipak sam se vratio na start. I. mi je čistila rane, ona to jako dobro radi...

Zaliječene su rane, vide se, ali počeo sam trčati, voziti i razmišljati o utrkama. Prijavljujem se za onu jednu „poluželjeznu“ i pitaju me što da mi piše na broju. Razmišljam i mislim: mogao bih još jednom tamo biti „sredovječni“. „kad sam kao mali došao na blog morao samom sebi dati nadimak...“, iako sam sve manje Sredovječni.

Von Trappove čujem kad sve rjeđe pogledam blog.
Jednom davno, negdje na početku pisanja bloga, dobio sam link za sličan blog na engleskom, ali ona je već pisala o novom životu... nikad neću ovako, rekao sam tada sebi.

Sad moram napisati ovo:

I sada navrati svaki dan ponetko i čita me. Ne zavaravam se da me stvarno čitaju u Omanu i Azarbejdžanu kako to piše, ali znam da ima onih koji stvarno dolaze čitati baš zbog onoga što pišem. Znam to zbog pisama u kojima su me uz druge stvari pitali hoće li ih ikada ovo proći. Nikada, odgovarao sam im, ali sada vjerujem da se sasvim normalno može živjeti uz to.

I dok čujem von Trappove kako pjevaju:

„So long, farewell
Auf Weidersehen, goodbye...“

znam da ne odlazim. Zbog onih koji me su me pitali hoće li ikada biti bolje, svratit ću, istina rijetko, pisat ću ponekad da jeste bolje, puno bolje...


Post je objavljen 26.08.2014. u 05:29 sati.