SMRT
Umire samo ono čega stvarno nije bilo u životu.
Ljudsko tijelo nije biljka kojoj treba ugljični dioksid, a mnogi u njemu uživaju i naravno ne mogu se radovati životu iz psihe.
Logično je kisik u zraku prirode, stvarno vodik u stanicama, ali nije logično biti sebičan prema ugljičnom dioksidu, jer se on ponaša kao droga za psihu.
U nultoj točki se logično i stvarno su jedno, kao dan i noć, kao dodir vrhom nosa slike u ogledalu.
Stvarne potrebe tijela su fiziološke, poznate i male.
Mrtvi sadržaji, sol, klor, kuhana hrana, začini i mnogo toga još, svakako nisu fiziološke potrebe tijela, jer od njih nije moguća čista krvna slika.
Koliko je ljudi na planeti, toliko pitanja zašto se svatko ponaša sebično prema materiji tijela kojom se ostvaruje u životu?
U pitanju su loše navike uživanja iz djetinjstva, zbog čega nije moguća prirodna percepcija nultom točkom.
Znanost odbacuje logiku razumom i jedino priznaje metafiziku psihologijom uma, čime se održava društveni sistem i crkva. Zbog sebičnosti pojedinac pristaje na manipuliranje i život bez logike, jer kultura pametnom čovjeku stvarno oduzima razum i on to pokazuje poremećajem karaktera u ponašanju.
Medicina liječi ljude mrtvim lijekovima, čime se krvna slika još više kvari, no bolesnom to pomaže da se lagano navikava na smrt koja ga čeka zbog neznanja i takvog ponašanja.
No i smrt je radosna vijest kad čuješ da je netko umro u dubokoj starosti.
Post je objavljen 25.08.2014. u 04:13 sati.