Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/astroblog-analize

Marketing

36 tajanstvenih dekana, prema hermetickim tekstovima, upravljaju citavim svemirom. Tko su ta neobicna bica i kakva je njihova uloga u ljudskim životima?

Image and video hosting by TinyPic

U hermetickim tekstovima pojavljuju se takozvani dekani. Prilikom razgovora
Tata i njegovog oca Hermesa u fragmentima koje je skupio Stobej naglašava se
kako znanje o dekanim najuzvišenije moguce i od velike važnosti za
covjecanstvo. Hermes u daljnjem razgovoru objašnjava kako je sfera od 36
dekana postavljene izmedu ostatka svemira i zodijaka kao neka vrsta zaštitnog
pojasa. Osim što dekani odvajaju originalnih dvanaest zodijakalnih životinja od
sveukupnosti univerzuma, oni istovremeno služe pri održavanju zodijaka i
definiranju njegovih granica, te granica izmedu pojedinih znakova. Hermes ide
toliko daleko da pod upravu dekana stavlja i zviježde Velikog medvjeda. Ovo
polarno zviježde se u prošlosti smatralo svetim jer je igralo ulogu osi oko koje se
okrece krug zodijaka, a njegovih sedam zvijezda predstavljale su matricu po
kojoj su kreirano sedam klasicnih planeta.
U svojem govoru Hermes dekanima dodjeljuje ulogu cuvara koji nadgledaju
sedam planeta i dvanaest znakova zodijaka. Njihova funkcija je održavanje reda
unutar sustava cijim smo dijelom. U toj svojoj ulozi nadglednika dekani su,
prema Hermesu, slobodni od bilo kakvih drugih utjecaja i ne moraju se
pridržavati bilo kakvih ogranicenja. Pri tome se njihovo stanje naziva
egzaltiranim, što je astrološki termin koji oznacava uzvišenost unutar osvojene
pozicije. Egzaltacija nije stabilno stanje, pa se u svrhu održavanja uvijek mora
vršiti neki oblik represije. U jednom trenutku Tat pita Hermesa upravljaju li
dekani sudbinom ljudi, na što mu njegov otac odgovara kako upravo dekani
najsnažnije djeluju od svega. Jer, kako nešto štodjeluje na nebeska tijela ne bi
djelovalo na pojedine ljude i društvo u cjelini?
Hermes narocito istice djelovanje dekana unutar svjetskih dogadanja. Kako bi
sve što upecatljivije prikazao, uzima za dramaticne primjere poput pada
kraljevstva, uništavanje gradova, nestašica, epidemije, potrese i poplave. Nakon
što je završio s globalnim djelovanjem dekana, Hermes se okrece još jednom
vidu njihovog izražavanja. On kaže kako dekani siju sjeme iz kojeg rastuodredene
sile koje mogu biti pozitivne i negativne. Te sile vecina naziva
daimoni. Sama rijec daimon je grckog podrijetla i originalno nije imala
negativne konotacije koje je kasnije dobila. Daimoni su jednostavno bili
nematerijalna nadnaravna bica koja su igrala ulogu posrednika izmedu bogova i
ljudi.
Heziod u svojoj Teogoniji piše kako su po naredenju Zeusa ljudi iz Zlatnog doba
postali daimonima. Njihova svrha je bila da budu na usluzi smrtnicima i služe
im kao pratitelji kroz život. Daimoni su po svojoj prirodi mogli biti i dobri i zli.
Kasnijim pojavljivanjem kršcanstva daimoni su postali demonima i dobili
jednoobrazno negativnu ulogu. Slicna stvar se dogadala svugdje gdje je
kršcanstvo postalo dominantnom religijom. Božanska i polubožanska bica
prošlih tradicija postali su vragovima i demonima, a na njihovo mjesto su
instalirani likovi iz kršcanskog panteona. Na taj nacin su unutar kršcanstva
ulogu daimona preuzeli andeli.
U raspravi s ocem Tat postavlja i pitanje tjelesnog oblika daimona. Hermes mu
objašnjava kako oni nemaju tijela napravljena od neke odredene materije, niti su
kao ljudi pokretani dušom. Jednostavno ne postoji posebna rasa daimona, nego
je rijec o silama koje se aktiviraju od strane 36 dekana. Nakon toga Hermes se
osvrce i na takozvane liturge koje takoder izjednacuje sa zvijezdama na nebu. Ti
liturzi su sluge i privatni vojnici dekana. Oni se pod dekanskim upravljanjem
stvaraju unutar etera, gdje kasnije lebde i obavljaju povjerene im dužnosti.
Liturgi se prostiru kroz citav eter, tako da ne postoji dio neba na kojem nisu
prisutne zvijezde.Zajednicka uloga dekana i liturga je održavanje reda unutar kozmosa. Iako ih
proglašava održavateljima reda, Hermes odmah u sljedecoj recenici napominje
kako su liturgi odgovorni za uništavanje ostalih od ljudi razlicitih živih bica i
rojenje insekata koji kvare žetvu na poljima. Unutar astrologije postoji velika
nedoumica o ukupnom broju liturga. Neki autori iz prošlosti kažu da ih ima
ukupno 108, a drugi barataju brojem 84. Nejasnoce su nastale zbog
istovremenog korištenja dva sustava podjele neba na podrucja obilježena
zvijezdama. Naime, uz dekane su se paralelno rabile i takozvane mjeseceve
kuce, kojih je ovisno o vremenu i mjestu bilo 27 ili 28. Liturgi su svakom
slucaju predstavljali trecinu dekana ili mjeseceve kuce, pa iz te cinjenice
proizlaze spomenuti brojevi 108 (36x3) i 84 (28x3).
Spomenuta hermeticka podjela nebeskih hijerarhija prisutna je i u razlicitim
gnostickim tekstovima. U njima je citav naš svemir prikazan kao jedan veliki
zatvor u kojemu dekani i liturzi služe kao cuvari. U osnovi je rijec o metafori
koja opisuje stanje ljudske psihe, što je najbolje shvatio Carl Gustav Jung i na taj
nacin stvorio svoju koncepciju individuacije.
Na taj nacin dekani i liturziprestaju biti neki izvanjski elementi koji plutaju po nebu i ulaze u naše
nesvjesno. Poznata je cinjenica da covjek ne može uspostaviti unutrašnju
harmoniju bez ostvarivanja kontakta sa svojim nesvjesnim sadržajima. Bilo
kakav represivan stav rezultira potiskivanjem i stvaranjem još vecih problema.
Konacni rezultat djelovanja dekana i liturga ovisi o nama samima. Rijec je o
energijama koje su same po sebi neutralne, koje tek ukljucivanjem ljudskog uma
dobivaju odredeni predznak.
U astrologiji su dekani poznati kao podjela zodijakalnih znakova na 3 podrucja
od po deset stupnjeva. Njihovo najranije spominjanje seže do Egipta gdje su
služila za mjerenje vremena i formuliranje kalendara. Svakom dekanu je bila
pridružena odredena istaknuta zvijezda cije se kretanje po nebu pomno pratilo i
na osnovu tog kretanja se provodili religijski intervaliZnacenje dekana zadržalo
se u kasnijoj klasicnoj astronomiji gdje se nebo organiziralo preko 12
zodijakalnih i 36 ostalih zviježda. Svakome dekanu se u Egiptu pridruživalo i
posebno božanstvo koje je imalo za sebe specificna svojstva. Kontaktiranje
božanstava je u tom razdoblju ljudske povijesti bila uobicajena praksa koja se
provodila u trenucima važnih životnih odluka. Kako bi uspostavljanje kontakta
bilo što lakše za njegovo iniciranje su odabirani trenutci kada su zvijezde
odredenog dekana bile istaknute na nebu. Na taj nacin se stjecala sklonost
naklonost pojedinog božanstva i u život unosila njegova zaštita.
Nacin kako se sada u astrologiji koriste dekani jasno je definiran u razdoblju
helenisticke astrologije (200 do 300 godina prije Krista). Tada se svakom
dekanu po logici kaldejskog niza pridružuje po jedan planet. U astrološkim
tekstovima iz tog doba se kaže da ti planeti predstavljaju lica dekana. Kako
Hermes kaže dekani egzistiraju izvan okvira zodijaka i Suncevog sustava, stoga
pojedini planeti služe kao dekanski predstavnici na planetarnom nivou, oni
nematerijalnim dekanima daju svoje lice. U srednjovjekovnoj astrologiji je ova
ideja krivo protumacena, tako da se ta podjela zodijakalnih znakova na tri dijela
pocela nazivati licima a ne dekanima. Dodatno je došlo i do druge zablude po
kojoj su planeti prestali biti podredeni volji dekana i postali njihovi vladari
Najstariji astrološki tekstovi govore kako planet koji se nalazi unutar svog
dekana treba tretirati kao da je u svom znaku. Takva pozicija mu je davala
veliku snagu i cinila ga dominantnom energijom unutar pojedine astrološke
karte. Vremenom su dekani postajali sve manje cijenjeni, tako da su se na kraju
pretvorili u najslabiji od pet mogucih osnovnih digniteta. Planet koji se nalazio u
svom dekanu slikovito se opisivao „kao stranac kojeg cijene zbog neke svoje
posebne vještine.“ Taj planet bi na taj nacin simbolizirao mogucnost postizanja
neke neuobicajene sposobnosti koja onome koji ju koristi unatoc neuklapanja u
okolinu daje odredenu vrstu poštovanja. Ovakvom tretiranju dekana vjerojatno
je pridonijelo i njihovo hermeticko povezivanje s daimonima koji su od stranesrednjovjekovne Crkve proglašeni demonima i stavljeni na crnu inkvizicijsku listu.

Unatoc postepenog gubljenja astrološkog znacaja, u srednjovjekovnoj astrologiji
i magiji zadržala se još od Egipta postojeca praksa kontaktiranja dekana. U nizu
knjiga sacuvani su slikovni prikazi svih 36 dekana. Iako su cesto varirali
razlicite simbole za pojedine dekane, ti slikovni prikazi su uglavnom ostajali
unutar istih interpretacijskih prica. Poznata je cinjenica kako se s nesvjesnim
sadržajima najlakše može uspostaviti kontakt preko korištenja slika.
Srednjovjekovnim slikama dekana u dosta slucajeva nedostaju važni simboli
koji postoje u starijim opisima, tako da u neku ruku ne daju kompletnu verziju
originala. No, unatoc toga i ovakve nepotpune slike su korištene za pravljenje
talismana koji su trebali pomoci za ostvarivanje razlicitih želja. Iako to nigdje
nije konkretno zabilježeno slike dekana su vrlo vjerojatno služile i za
vizualizaciju prilikom izvodenja magijskih rituala. Na taj nacin se najlakše
moglo stupiti u kontakt s inteligencijama koje su stajale iza njih.
Osim u magijske svrhe, dekani su se standardno koristili i u natalnoj astrologiji.
Prilikom analiziranja karte necijeg rodenja najvažniju je ulogu imao dekan koji
je izlazio na ascendent, to jest izlazio na istoku horizonta. On je preuzimao vlast
nad citavim životom doticne osobe i odredivao sudbinske dogadaje koji se nisu
mogli izbjeci. Uz sve to, spomenuti dekan je aktivno kreirao i fizicki izgled, te
karakterne osobine covjeka kojeg je obilježavao. Kroz osvješcivanje energija
koje se nalaze uz pridruženog mu dekana covjek je mogao steci bolje
razumijevanje svog života i sacuvati se pravljenja fatalnih grešaka

Teme koje se pojavljuju u opisima dekana u mnogo cemu nalikuju snovima.
Tu
se pojavljuje citava galerija neobicnih likova unutar situacija koje istovremeno I
pripadaju i ne pripadaju ovom svijetu. Oni koji su ih pravili pokušali su preko
svog osobnog iskustva ljudima približiti kontakt s arhetipskim sadržajima.
Uzmimo za primjer prvi dekan znaka Ovna. Na njemu je prikazan divovski
covjek s macem ili sjekirom u ruci. Taj covjek je tamnog tena i ima plameno
crvene oci. U priloženim mu tumacenjima se istice da ovaj dekan daje veliku
hrabrost u suocavanju s iskušenjima, te one koje obilježava cini gorljivima i
tvrdoglavima unutar onoga za što se zalažu. Prilikom svog života ti ljudi puno
putuju ucestvujuci u brojnim avanturama. Postoji opasnost od razlicitih urota
koje u konacnici dovode do nesrece. Cesto puta te ljude više obožavaju u
stranim zemljama nego kod kuce. Ovakvo tumacenje svojih natalnih karti bi, na
primjer, u srednjem vijeku culi Che Guevarra, Joan Baez, Ezra Pound, Philip K.
Dick i Billy Graham. Nakon toga bi srednjovjekovni astrolozi pogledali Marsa u
njihovim kartama i dodatno profinili osnovnu životnu pricu. Ocigledno je da
dekani unutar astrologije funkcioniraju neovisno o vremenu i prostoru onih koji
s njima dolaze u kontakt.

IGOR OGNJENOVIĆ


Post je objavljen 14.08.2014. u 19:14 sati.