Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/bloodeeleeshte

Marketing

Kontinentalni odmor

Velik broj Nijemaca prakticira isti. Doduše, mnogi od njih odu u neki od superuređenih planinskih Arkadija s jezerima i pratećim clicheima, a ne ostanu u gradu ili se povlače povremeno po vikendici, izletićima ili bazenima, poput nas tranzicijskih smrtnika. No, sve to ima svoj čar...uostalom, mediteranski eskapizam smo i mi onjušili u lipnju, pa bankrotirani podvili repove od daljnjih ambicija. Ipak smo umjesto prosječnog Hrvata, više prosječni "rent or die" Slovaci bez vlastitog ili prijateljskog jadranskog krova na glavi.
Za takve i kontinent pruža i gradove i sela za opuštanje duše. Nisam niti ću ikada biti majstor poput Matka Peića, pa sam radije posegao za mutnim fotkama s mojeg mobitela u dočaravanju onog što mi jezik nije sposoban izreći.

ZG

Osim što je Pod Gričem dirljivo prazno i time se gradu namah povećava kvaliteta (idealno bi bilo i da ga netko makne s turističke karte, jer su ga stranci bezobrazno počeli puniti ljeti), tu su i gradska utočišta.
Bili to parkovi, vidikovci i prašume koje od Medvednice sežu do samog centra (kao maleni ZG unikat), koji i u ovakvo mutno ljeto izgleda spokojno ispod zlokobnih oblaka...



...Kapitalni cvjetni primjerci u Botaničkom


...ili muzeji koje u zimskoj sezoni nismo obišli


A tu su uvijek i nehvalisajuća agramerska utočišta skromnih naziva, poput


Offtopic, zamišljam si kako bi ispred nekog od ministarstava & državnih poduzeća ovaj natpis isto mogao stajati, s neznatnom promjenom u "Mjesto za uhljebljenje" hrvatska


Inače, gradonačelnik je pozvao građane "bezemljaše" da se prijave za svoju parcelu poljoprivrednog zemljišta na Savici i drugdje gdje je osigurano, pa da uzgajaju svoj vrt, uz vodenu i drugu potporu Grada. Nisam siguran mogu li se kvalificirati budući da sam u velikoj bivšoj vinskoj bačvi u donjogradskom dvorištu uzgojio svoj mali "urbani vrt"


Bio sam možda podsvjesno ponukan i TV reportažom od prije koju godinu o "urbanim vrtovima", što god to značilo - osim da je u gradu. Jer, novinarka + umjetnica koja je elaborirala taj koncept koji je kao instalaciju napravila kod Doma Likovnih Umjetnika tzv. Džamije, uobičajene izraze poput uzgoj povrća, davanje drugima povrća i jedenje istog, zamijenjivale su fancy izrazima poput, sad totalno improviziram, "kultivacija, distribucija i konzumacijska komunikacija".... Kako god, moje od tih koncepata oslobođene i banalne rajčice, što je jedino bitno, izbjegle su za sada ovogodišnje pošasti koje su poharale sve druge rajčice koje znam - i lijepo napreduju


Pokuplje i Sisak

Kakvo god ljeto bilo, ružno poput ovog ili puno sunca, preporučam taj, u turističkim vodičima često nepravedno zaobiđen dio kontinenta Lijepe Naše. I sve njegove vode, rijeke, duge pješčane plaže i nizove baštinskih drvenih romantičnih kuća poput onih iz Letovanića, a što nisam ove godine snimio. No, snimio sam štošta drugo...
Kraj je to u kojem nema žurbe, "lijen" na pozitivan način. Možda i zbog hipnotičkog smirenog proticanja svih tih voda (kada nije poplava)


Sisak novog vijeka sa rimskom Sisciom u svom podnožju...


Taj dio malog djelića zemaljske kugle koji nazivamo Hrvatska, njen je i vječni povijesni "antemurale". Poput Starog grada Siska, na ušću dvaju najvećih naših rijeka, sada iznutra sređenim i s impresivnim srednjovjekovnim muzejskim postavom...






Mislim da se ovdje dosta dobro vidi trokutasti nacrt tvrđave zubo


Društvena igra u kojoj su Turci ponovo izgubili FTW


Inače, mogao bih se naviknuti i na kuhinju starog doba, ima li što bolje od puno prasetine i mahuna?


U gradskom muzeju u Sisku u moru prekrasnog keltskog nakita, rimskih kaciga i skulptura, svih čuda povijesnih taloga na tako malom području, apsolutni pobjednik bile su skromne, ali dizajnerski besprijekorne ženske cipelice s narodne nošnje iz pretprošlog stoljeća, koje bi se i danas moglo lagano isfurati kao brand, da ima interesa


Ova fotka je samo za one (starije) koji znaju mitološko značenje Radionice majstora Karasa u simbolističkom panteonu bivše države


Pokuplje su i nepregledni nizevi tradicijskih drvenih kuća, čak i uz glavnu cestu. Nisam uhvatio kapitalne primjerke, pa tek toliko samo neki potpuno nasumično snimljeni, raznih oblika i funkcija...
"Double porch"


"Classic"


"Basic-low cost"


I offroad, u zabačenim selima poput češkog manjinskog sela Jazvenika, kilometrima neokruženog drugim selima, na rubu šume, miješaju se osjećaji, od onog napuštenosti i zapuštenosti, do oštrog gnojnog mirisa starinskog sela na kojem još uporno obitavaju prastanovnici


No, takvih se, u vremenskoj rupi zaglavljenih kuća i kućica raznih građevinskih formi, razasutih se može naći i u predgrađima Siska


Uglavnom, poantu sam možda i izgubio u ovoj fotoreportaži. Kao i slike prirode. Ali, ionako se to ne može dočarati, kao niti susret sa prekrasnom kitnjastom lisicom koja je u polju pokušala uloviti čaplju. I od toga napraviti pitu kao na početku spomenuti bard Peić. Pa da onda zamotam priču s jednim zalaskom sunca za kraj, na rijeci Odri. Nijemci imaju svoju Odru, mi svoju.
Vrbe umjesto palmi i riječni pjesak umjesto vrućeg dalmatinskog kamena, do idućeg i sunčanijeg ljeta...






Post je objavljen 14.08.2014. u 12:34 sati.