U travnju sam objavio tekst o zgarištu restorana Sabljaci i prigovarao što to zgarište još nije sanirano i sređeno govoreći kako dolaze dani ljepšeg vremena, kada će sve više ljudi dolaziti na Sabljake. I na samo dolaziti nego i tu sramotu gledati i kraj nje prolaziti. Od tada do danas nikakvog pomaka nema. Zgarište je još tamo kakvo je i bilo. Ljudi se voze biciklom, šeću, igraju sa psom, sunačaju i kupaju, igraju odbojku, sa jedinstvenim pogledom na izgoreni restoran. I fotografiraju se ispred i unutar njega. Za uspomenu. Ne sad više uspomenu na restoran već za uspomenu na očiti nemar i nerad jer to zagrište nije sređeno ni sedam mjeseci nakon požara. Koliko znam postoje određene komunalne uredbe i odredbe prema kojima se to već moglo i trebalo riješiti ali nitko ništa. Nema reakcije ni od gradske turističkog ureda a ni og samog Grada ali kad je 2007. na mjestu ispred istog tog rastorana podizana plava zastava onda su svi bili za to zaslužni i za to nadležni i svi su se došli slikat i pokazat.
