Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/datikazem

Marketing

Plesala je jedno ljeto...

Ustala je u 4 sata, umila se, popila solju mlijeka i pozurila da ne zakasne. Nece nju nitko cekati. Otici ce na njivu bez nje a onda ce morat pjesaciti sat vremena sama kroz polja.
Usla je u njihovu ulicu gotovo trceci u laganoj ljetnoj haljinici vitlajuci po zraku tankom vestom. Nije joj trebala vesta. Ugrijala se trceci. Pluca su joj se nadimala od reskog predjutarnjeg zraka. Stigla je natjecuci se sa suncem, bas na vrijeme, bas u tren prije no sto ce sunce cijelo izaci.
Skakutala je kao u nekoj prelijepo bajci sto joj je majka citala dok je bila malena. Suncane zreke su se lomile I odbijale sa kapjlica rose na tisucama travki. Paukova mreza je vijorila sa kristalima cistih kapi. Izmaglica se pretvarala u violinske strune Bartokovih concerata, a onda je Paganini zamahnuo palicom i zrake su zaplesale, iskrile, okretala se njena haljina a noge vjesto plele male uvertire. Vitko tijelo lomilo se kroz sunceve zrake. Cas je bila mlada zena, cas djevojcica. Violine su ciknule na svaki skok, udaraljke ju snazile....
Skripa vrata ju trgne....stajao je na kapiji i gledao ju smjeskajuci se. Vidjela ga je vec nekoliko puta da se tako smjeska sa kapije. Njegova kcer je isla u cetvrti razred. Zna tu malu. Isle su zajedno na sate pjevanja. Bilo joj je neugodno sto ju je vidjeo dok plese po ulici. Stisla je vestu na grudi i posla prema onoj kuci postidjena. On joj se isprijecio na plocniku. Ispruzenom rukom koja je trazila da ju uhvati I prigusenim glasom joj je rekao "udji" i pokazao na kapiju. Gledala ga je zbunjeno."Udji" ponovi naredjujuci osornim glasom. Pokusala ga je zaobici, ali ju je on naglim skokom obuhvatio za tek porasle grudi, stisnuo ih u sake grubo. Zaboljelo ju je ali nije vrisnula iz straha. Gurnula ga je ali je on uspio jos da ju zgrabi svojim grabljivim rukama oko struka i po bedrima. Otkinula se nekako gurnuvsi ga svom snagom. Iznenadjenje ali I ljutost mu je vidjela na licu. Potrcala je do one kuce koliko je noge nose sve bojeci se da ce ju stici. Kada je usla na kapiju pogledala je niz ulicu. Nije ga bilo iza nje. Usla je u dvoriste zadihana I prestrasena. Cekali su je. Na srecu svi su mislili da je samo trcala da ne zakasni na njivu. Nadala se da nitko nije vidjeo da ju je onaj stari drzao za grudi I po bedrima dirao. Da su vidjeli, rugali bi joj se, zadirkivali ju. Odmah su krenuli na njivu. Obukla je vestu. Sad je sjedila I bilo joj je hladno. Sutila je I po tko zna koji puta vrtila joj se ona nemila scena pred ocima. Svaki puta je ponovo pokusala pobjeci I svaki puta je ponovo osjetila one grube, nemilosrdne ruke. Svaki puta se stresla kada ih je ponovo I ponovo osjetila. Strah od tog covjeka je rastao poput grmljavine ogromnog kotrljajuceg kamenja niz planinu. Pitali su ju sta joj je, da nije bolesna. Ne samo joj je hladno jer se oznojila trceci. Dugo se jos tresla. Kako ce se vratiti kuci predvecer sama? Nikome ne smije reci sto joj je uradio jer bi joj se smijali. Rekli bi da je dobila sto je trazila. Koga vraga je plesala u ranu zoru u njegovoj ulici, pred njegovom kucom.......

Post je objavljen 19.07.2014. u 03:01 sati.