Ne znam da li je i vama tako, ali kada ja sa mog brijega ispraćena ovom slikom odem u grad to onda potraje. Trebala mi je temeljna bijela pa sam krenula, no uz put je bila i jedna kavica od nekih dva sata pa sam doma stigla u poslijepodnevnim satima. Priprema ručka je prva radnja. Volim svaki dan kuhano ručati pa iako sam penzićka sebi svaki dan kuham. Iza ručka se treba odmoriti jer kod nas u Slavoniji se kaže ovako: „Svako jelo svoga gazdu klelo što ne legne da se jelo slegne“. Držim se ja tih starih pametnih običaja. Kako sam već spomenula za mene više nema one zanimljive riječi „mora se“ pa sam lagano nakon odmora krenula sa farbanje.
naravno najprije treba pripremiti sve što je potrebno. Farbe, mali valjak sa spužvom za farbe. Obično ih kupim nekoliko komada.
rukavice, ja koristim jednokratne, one druge se mog čistiti razređivačem, ali uvijek mi ostane onih od farbanja kose pa imam.
što manje farbe na valjku i dobro ravnomjerno razmazati. Uvijek farbam sve dijelove jednu stranu i onda ostavim da se dobro osuši.
dok se farba suši spužvu stavim u bočicu sa razređivačem jer je opet koristim za drugu stranu. U međuvremenu malo fotkam
oblake koji su se počeli skupljati malo sa istoka, malo sa sjevera, ali još je sunčano na jugu i zapadu pa mogu malo i čitati.
I kada se ofarbana strana osušila krećem na drugu stranu, ali sada se već pomalo žurim
jerbo tamo na sjeveru grmi, a vidim da i kiša.pada, poneku kapljicu vjetar do mene donese.
Stavljam na već polusunčanu stranu da se brže suši. Temeljnu mogu jer to je vrlo tanak sloj. No ipak pospremam jer se ozbiljno narogušilo. Sutra ću završiti to malo što je ostalo i vjerujem staviti prvu ruku završnog sloja. I za kraj dana ponovo fotkam fantastične oblake
Sutra je novi dan pa vjerujem da ću staviti završni sloj.
