Jučer sam se na kavi našla s prijateljem. Istina on je pio čaj jer ima problema s gastritisom, a možda je već i čir ispitat će. Spremamo se već duže napisati nešto zajedno. Još razmišljamo o formi, a moguće i sadržaju, likovima itd. Ja navijam za maksimalnu životnu ispovijest, ne mora biti naša. Priča oko nas ima koliko hoćeš. Treba samo posegnuti i razgoliti do kraja. „Istina će vas osloboditi“, Isusove su riječi.
Dolazimo iz različitih sredina ( on iz jedne vrlo krute lijeve priče, ja pak .., ali to se već zna), ali ono što nas jako zanima jest pitanje Boga, njegove pojave u nama, oko nas… u svemiru, u svemu… i njegovim predstavnicima ovdje na zemlji. On to vrlo dobro poznaje iznutra… o tome bez njegova pristanka još ne bih, a ja.. ja sam u potrazi. Jučer je spomenuta mogućnost da se bez spoja istoka i zapada kršćanstva i budizma ta tema neće moći shvatiti. Spomenut je i zajednički prijatelj pok. don I. Cvitanović. On nas je oboje na neki način uvlačio u takav način razmišljanja. Ima i drugih. Onih koji više nisu među živima, ali i živućih. Teologa i onih koji promišljaju. Znam da sam u među Sbuteginim kratkim tekstovima- Kurosavin nemir svijeta, izdanim u Beogradu, naišla na rečenicu ( napamet govorim) Svemir je toliko velik da je nemoguće da Bog poslao samo jednog sina.
Može se biti i ironičan, ali jutros pada kiša, a sinoć sam bila na nekom vjenčanju. Skoro da ne bih ni o tome, o širenja ruku, vlakiću sa predvodnicom i maramicom u ruci, glazbi za podivljat.., a s druge strane rade to s najboljom voljom, onako kako znaju. Pokušavaju se razveselit. Čestita, dobra i radišna djeca iako se iz jedne od obitelji, zapravo muškarci - indijanci, možda međusobno u poslovnim vezama sjedili i vijećali cijelu večer. Brkati i važni.
Što ja hoću, skoro kričim jutros u ovo kišno jutro?
Ne, ne mogu biti ironična. Čitam 'Gdje je Bog kad boli' (Philip Yancey) Najvažnije pitanje zapadne civilizacije. Istok s boli nema tih problema. Zapad, pod utjecajem Starog Zavjeta, se ne može nositi s boli. Židovski intelektualci, ne samo oni, naročito poslije Auschwitza postavljaju pitanja. Ne mogu vjerovati u Boga koji ih je vodio tri tisuće godina, a onda ostao ravnodušan na grozna, nezamisliva stradanja izabranog naroda.
Ali bacit ću se na čitanje istočnih učenja. Nabavila sam: Život Vivekanande od Romain Rollanda, potom Vedanta glas slobode. Što je zen i Što je Tao. Po preporuci.
Nije površno zanimanje. Već dugo osjećam da mi nešto nedostaje. Ne postoji više bogova. Samo je jedan Bog u cijelom svemiru. Ako jest.
Ako nije onda ništa nema smisla.
Post je objavljen 13.07.2014. u 22:31 sati.