Opojni miris
I pjesma tišine
U rano svitanje.
Rosa na oknu
I ples u bedrima
Žeđ što njedra napinje,
Ruke koje te traže.
Sve znaš, ništa ti
Nepoznato nije
Dok šuteći punimo
Obećano,
Ono jučerašnje kada
Nas noć prerano
Zatekla osmjehom mjeseca
Posred zvjezdanog svoda
I sram golotinje
Ostao je čekati
Jutrenje.
Kako sve što započne mora i završiti, tako smo se i mi nakon još jednog obilnog doručka i razgovora sa više nego sjajnim domaćinima spakirali pozdravili. Poželjeli jedni drugima još puno ovakvih dana i obećanje za novi susret. Naravno da je Luna
( a ja se poigrala) sve to promatrala najbliže što je mogla, a kao pozdrav isprosila je malo maženja. Mahnemo Sklepićima i krećemo prema Kneževim Vinogradima kako bismo uživali u još ponekom pogledu na baranjsku ravnicu. Na kraju sela ostavljamo križ
i njive kojima će uskoro kombajni zabrundati
pa asfaltnim putem kroz vinograde
Tu sa vidikovca ostajem bez daha od miline, od ljepote. Čudim se kako se gotovo svi divimo Irskoj i njenoj zelenoj boji, a ova naša ljepota prolazi gotovo ne zapaženo. Zato punim karticu na fotiću s razlogom:
Slušam traktore i čekam, hvatam kadar
kako je danas sve puno lakše. Mašine oru, kose, uvlače mlade veje između žica, režu višak veja.
Ipak u mladim nasadima još su potrebne ruke, a ovdje kuda se god pogleda vinogradi.
Valjalo se maknuti iz tog raja jer put do doma je još dug. Naravno da sam ponovo zastajala zbog
ili
đerma, može biti zapuštenog jer na livadi nikog nema.
ili zbog ovakve divote. Sve kilometar po kilometar preko Belog Manastira (http://hr.wikipedia.org/wiki/Beli_Manastir) ravno u
Valpovo. Potrebna nam je kava, a to znači da ću ja klikati, i jesam:
Još jedan dvorac (http://hr.wikipedia.org/wiki/Valpovo). Ako vam napomenem da su prvi pisani podaci o Valpovu iz 1332. tada je sigurno zanimljivo svratiti u taj grad, a i pročitati štogod o njemu.
Ako su crkve otvorene, a ova je bila, ja uvijek svratim s obzirom da nam one najčešće govore o vremenu kada su nastajale.
Tu u centru smo popili kavicu i krenuli dalje do
još jednog grada, jednog poznatog dvorca i perivoja. Našice. (http://hr.wikipedia.org/wiki/Na%C5%A1ice) Spominju se već 1229. godine. 13. lipanj, dan kada se slavi sv. Antun padovanski. U i oko crkve
gužva, kirbaj je. Crkva sva blješti
Oko dvorca moderno doba pa ga ne mogu lijepo fotkati već nekako sa strane
dio prema perivoju čeka obnovu
još snimka iz centra
i nestajemo iz te gužve.
U Feričancima kliknem crkvu, pojedemo sendvić i podravskom magistralom put Zagreba. Još nismo ni stigli doma, a već smo isplanirali put prema Istri. O tom putu kasnije.
