Pregled posta

Ljeto i muzika

Već par desetljeća u Parizu-a kasnije pretvoreno u Evropski i svjetski događaj događa se "Fęte de la Musique". Ideja je da ljudi izađu na ulice sa svojim instrumentima, i sviraju, pjevaju...
Pošto sam još novi ovdje, nisam bio jako ambiciozan oko praćenja događaja, iscrpniji izvještaj možda za godinu dana, kad ću biti malo više lokalac. Vidio sam da je i Zagreb uključen, uz Fažanu i Split, prema we stranici Fete , možda mi vi spomenete još koji grad koji nije dospio na listu.

Dakle, ideja je bila prošetati gradom i pratiti muziku uhom, ništa više. Vidio sam negdje plan događanja, ali toga je bilo toliko da mi se nije niti htjelo početi čitati. Napustio sam svoju zelenu dolinu načičkanu Galskim kolibama:

Ovdje Asterix na ulici ne bi bio iznenađenje, stvarno.

Ovaj puta sam odlučio pogledati druge stranu Seine, pa sam nakon Rue Saint-Michel i pogleda prema fontani na istoimenom trgu (koja stoji tamo od 1860)

prešao most, s pogledom na susjedni koji je ljepši:

Malo podsjećanje na Berlinski Siegessaule:

i slijedeća lijepa fontana, najstarija u gradu, broji pola tisućljeća:

Na istom trgu je i ovaj toranj, St. Jacques:

također me podsjeća na Berlin, jer je ostatak crkve, kao što je tamo Gedankenkirche, samo što je ovo ostatak iz 1797, a Gedankenkirche je uništena u bombardiranjima tokom Drugog Svj. rata. Povijest se, zaista, ponavlja. Ovi na biciklima mašu zastavom i viču "oslobodite palestinske..." i dalje nisam čuo, ali očito su imali nešto za vikati.

St. Eustache je smatrana drugom najljepšom crkvom u gradu nakon N. Dame. Stvarno je upečatljivo:

Obišao sam uličice simo-tamo, i nakon kojih pola sata prolazim terenom Louvrea. Svi se naslikavaju, mjesto zove za uslikati se; atmosfera je opuštena, mjesto za odmor:

Krenuo sam natrag na lijevu obalu Seine, prema Latinskoj četvrti. Usput sam sretao razne muzikante, ali ništa posebnog. Najbolji je bio dedica koji je šetao s trubom u ruci i svako malo zastao i odsvirao, sasvim dobro, neku veselu melodiju. Od bendova, ovi su mi se svidjeli

pa evo i filmića:
mjuza

Negdje prema Porte Royal, ovi muzikanti su, mislim, bili plaćeni od obližnjeg kafića. Profi kafić mjuza, Čarli-style.

Nakon par sati šetnje, sjedam na vlak i evo me opet u vlaku prema mojoj zelenoj dolini:

sa ponešto ruralnih elemenata:

Odgovarajući oldtimer:

A evo i Ljeta:

Uživajte u svojem ljetu!


Post je objavljen 27.06.2014. u 08:56 sati.