Pregled posta

Po domaji između Drave i Dunava

JOŠ U MENI SLAVONIJA DIŠE

Zemlja mi kruhom zamiriše
i ja tragam njuhom psa tragaća
izvor tražeći davno nestalih
peći krušnih, slavonskih.
Povjetarac, južnjak popuhuje
na mah razabirem koricu kruha
zlatnu, hrskavu, mirisnu
pa poželim ono jutro rano
kada je omama loparom
iz grotla užarena kruh vadeći
miris dvorištem širila,
a selo, a selo moje ušoreno
tek se budi dok zora ciknu
i prve pijetle oda sna diže.
Crnico moja zlatna
koliko te puta spomenuh
kroz riječi ove
što đerdan slažu od želja,
od sjećanja, od muke
jer sve su dalje i sve tanje
te pupčane vrpce koje
ne prerezah nikada,
da ne zaboravim,
da ne izgubim miris kruha
iz peći krušne omame moje,
sela moga malog slavonskog.
A, jutros mi zemlja
miris kruha donese
i osmjehnem se sretno
jer još u meni
Slavonija diše
18.04.2013.

Nije lako nakon onako obilatog prebogatog doručka dići se od stola, ali valjalo je nama put pod kotače pa u Kopački Rit. Utemeljen je 1976. G. kao Park prirode. Kopački Rit je poplavno područje između Drave i Dunava. Sve o tom području možete pročitati na http://hr.wikipedia.org/wiki/Park_prirode_Kopa%C4%8Dki_rit da vam ja ne prenosim. Ja sam obnovila znanje prije polaska u Baranju. Danas je stvarno zanimljivo kako o svemu možeš naći informacije na internetu pa čak i o meni. Stvarno sam ostala začuđena kada sam vidjela moje uradke sa youtube na nekoj mađarskoj stranici. No da, realan svijet je postao maleno selo u virtualnom svijetu. Kako rekoh Kopački Rit. Sporedna cesta ili bolje reći put jer je uska, taman za jedan auto, a mimoilaženje je bilo onako malo ja, malo oni pa smo uspjeli. Volan sam prepustila gostu tako da sam mogla svako toliko kao i u Irskoj vikati:"Stani, stani, gledaj"

labud. O Bože labud, nije guska, a očekivali bi jato gusaka. Bila su to dva ljepotana u rukavcu između dva zlatna mora. Tamo sa desne strane
još jedan kombajn već u jutro skuplja zlatno zrnje. ja ludujem sa fotićem. Čas sam na nepreglednoj zlatnoj ravnici, čas tražim ponajbolji pogled na lopoče što se polako otvaraju i mom oko i mom srcu. Nekoliko metara dalje od labudova opet stani, stani, jer evo vidikovac za sve one koji još ne znaju da kravice nisu ljubičaste , a i informacije koje nadopunjuju znanje ili neznanje. Još dio puta na kojem smo kratko uživali u pogledima lijevo, desno i uz nasip evo nas u Kopačkom Ritu. Zapravo ne u samom selu već u turističkom naselju u izgradnji Divota je vidjeti da je sve od drveta, a krov krovovi su od šaša koji raste u vodama Kopačkog Rita. Karte za brod smo kupili i naravno sjeli na kavicu meni, njemu sladoled. Pozdravljamo susjede s kojima smo čavrljali čekajući u redu za karte. I onda smo zaplovili određenom rutom koja ovisi o vodostaju. S obzirom na zvizdan nismo uspjeli vidjeti druge životinje osim nebrojeno jato kormorana ili vranaca. Oni nisu autohtone ptice. Naselile su se u taj mirni raj i razmnožile u ogromnom broju pa sada stvaraju probleme. Naime, stabla na kojima se gnijezde, borave ugibaju zbog njihovog izmeta. On je tako jak da lišće drveća jednostavno spali i stablo ugiba. Zato su tako sablasno bijela Uhvatih malo jato crnih kormorana u letu ispod plavog, plavog neba Susrećemo još jedan brod koji je na struju, a naš je na naftu, no kaže voditelj izleta da će i taj za koji dan biti zamijenjen novim na struju zbog tišine i što manjeg zagađenja. Na našoj ladji pola učenika iz Gruda maše onima na drugom brodu. I mi se pri dnu ovog velikog jezera okrećemo povratku. I da tko god poželi u Kopački Rit obavezno neka ponese nešto protiv komaraca. Mom gostu na žalost ni sprej nije previše pomogao. Čudno. Još jedna snimka i nastavljamo put prema......

Post je objavljen 27.06.2014. u 07:46 sati.