Morate bit spremni !
Spremni na što !?
Pa na sve.
Zašto?
Pa zato.
Jer to je život, uostalom.
Što je život?
Ne znam, al volim ga, i tu njegovu nepredvidivost.
Po tome bi se moglo reći da je život stvarno dar.
Da li je svima život dar ?
E to ne znam.
Život te iznenadi, razočara, učini te sretnim, tužnim. Život je sve, samo nije logičan. Tu logici često nema mjesta.
I sjećam se kad je profesorica u školi rekla : odrasli ste onda kada shvatite da život nije logičan ,nego kaotičan.
I sad kad pišem ovo, zapravo kužim što je htjela reći.
Logika moja bi bila da sad idem zapalit i popit ovo malo pive još u flaši i čekam drugo poluvrijeme utakmice.
Ali život kakav je, usmjeri me da vam nešto pišem.
Sada igraju dva naroda, dva naroda bratska. Po puno toga smo slični mi i Mexikanci. I oni kuhaju grah, i oni vole neke note koje i naš narod voli, i oni su veseljaci, i oni su euforični.
Ne mogu da se ne sjetim pjesmice koju su nam pjavali dok smo bili mali :
.....Pepiko, Pepiko, kad ćemo u Mexico.....
....nikada, nikada, jer nemamo dinara.......
.....tko ima dinara kupa se u moru,
a tko nema doma u lavoru.........
Morate bit spremni i na ovakve čušpajzne postove, jer i to je život , uostalom.
Danas smo kum i ja bili na pivi, ono pripreme za tekmu i tako to.
Dolazi poziv kumu na mobotel.
Da skratim.
Bili su u City Centru sa malom i kad su stigli doma, shvatili su da je izgubljena najdraža lutkica njihove kćeri.
Ne bilo koja, to je bila Winksica, najdraža lutkica.
I ona je plakala i nije stajala.
Kum me pitao jel idemo u City u potragu.
Popili smo pivu na eks i zaputili se u potragu.
I ispitivali po dućanima jel su možda pronašli lutku.
Negdje su nas čudno gledali, negdje smo morali objašnjavati da ne tražimo veliku lutku ( onu za odrasle), nego malu Winksicu.
Negdje su nam se smijali, negdje blijedo gledali.
Ali nismo odustali.
Pa mi tražimo lutku ! To joj je najdraža lutkica.
I nismo je našli. Nema je nigdje.
Hoću vam reći da i ovi naši, makar su zaradili novce i novce, naši nogometaši, oni isto igraju za svoju "Winksicu".
Odnosno Modrić igra možda za svoju mamu, Perišić ili Olić za svog tatu, Rakitić ili Srna za svoju rodbinu, obitelj.
I mi smo se borili da nađemo Winksicu, tako i oni žele obradovati sve svoje doma !!
Tako otprilike kuca srce, i tako otprilike izgleda život.
Nije lako, i nije logično.
Zato ne zamjerite nikome.
Svi daju sve od sebe, ili barem pokušavaju.
Eto, život je takav, nepredvidiv i nelogičan.
Kao i ovaj post.
Post je objavljen 23.06.2014. u 22:52 sati.