Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/magarac-jedan

Marketing

Trifone, vrati se!

Bi jutros u Grodu pa prije trajekta seden na kafitzu u "Branimira", a stuo do mene sidu dvo didića. I ćakulaju oni nešto o nogometu i večerašnjoj utakmici. I taktike i vrućina i igroči i unda ka su naši nogometni znalci skoro sve raspravili onaj stariji didić pito:
- Ma koliko se bodova dobije za pobjedu, dva ili tri?
A ovaj drugi muči i misli po posli por sekundi rečije:
- Mi moramo pobijediti, to je jedino važno.

TRIFON IVANOV

Sjećate li se Trifona Ivanova, bivšeg bugarskog nogometnog reprezentativca?Baldricka iz Bugarske :)
Puno onih koji se sjećaju nekih prošlih svjetskih prvanstava se sjećaju i Trifona. Bio je zabavna i nezaboravna pojava. Stotine nogometaša zaboraviš, ali Trifon je bio nezaboravan. To su bila neka druga vremena, on je izgledao socijalistički. Trabant nogometaš, nije ko ovi moderni kapitalistički ulickani i ušminkani nogometaši.

.

I nogomet se promijenio od kad je on igrao. Nisam od onih što cmizdre da se je nekad igralo bolje, možda se sad i bolji i zanimljiviji nogomet igra, ali nogomet je doživio jednu drugu veliku transformaciju.
Od najvažnije sporedne stvari na svijetu, nogomet je postao najvažnija sporedna stvar u nogometu.

NAJVAŽNIJA SPOREDNA STVAR U NOGOMETU

Nažalost nogomet je postao najvažnija sporedna stvar u nogometu. Sve je postalo važnije i piva i čips i stadioni i sponzori i sponzoruše i politika i FIFA i šeici...

Ne grade se stadioni da bi se na njima noglo održati Svjetsko prvenstvo, nego se Svjetsko prvenstvo organizira da bi se mogli graditi stadioni. Utakmice se mogu igrati i na već sagrađenim stadionima, zar ne?
Ne pije se pivo uz utakmicu, nego je utakmica tu da bi se prodalo pivo.
Sve je važnije, a najvažniji je novac. Sportske stranice u novinama mi se i ne čitaju jer samo o novcu govore, koliko je tko zaradio, koliko potrošio, šeici i ruski oligarsi su glavne zvijezde nogometa, Blatter i ekipa isto, TV prava. Nogometaši su ko stoka i razni menadžeri imaju vlasničke udjele u njima. Kad mi se čita o poslovnim potezima menadžera o transferima i milijunima onda idem na stranice novima koje govore o poslovnim vijestima. Ne treba mi poslovni vjesnik i na sportskim stranicama.

NEĆU DA BUDEM ŠVABO!

A gledatelji? Njihova uloga je tu da budu "divna publika", da lijepo navijaju, da prave koreografije, pjevaju pjesmice i plaćaju ulaznice, pivo i čips. Ako pokušaju nešto reći ili utjecati na stanje u nogometu odmah ih se pretvori u rulju i stoku sitnozubanu kojoj nije mjesto na stadionu. Nogomet je od zabave za radničku klasu postao zabava za bogataše, a publika postoji tek kao fasada i koreografija na pozadini ekrana, da nešto lijepo izgleda i van terena (kako bi to bilo da nitko ne gleda i da se igra na pustopoljini). Publika mora zabavljati TV gledatelje, bogataše, biti ugodna pozadina za lajv javljanja novinara.

A tako nam je i drugdje u životu. Uloga građana se svela na to da bude "divna publika", "dvanaesti igrač". Tako je i u politici. Face igraju, zarađuju i određuju pravila, a nama je da navijamo za svoje, i da budemo dobri gledatelji. Ako se iz publike čuju kakvi glasovi onda je narod odmah pretvoren u rulju kojoj i nije mjesto među pristojnim svijetom.
I u poduzeću su radnici tek gledatelji, pasivni promatrači onoga što uprave rade i bolje im je da se pristojno ponašaju inače lete vani. I u kulturi i umjetnosti isto. Crkva isto. Mi smo tek gledatelji koji bi se trebali diviti drugima, nikad subjekt, nikad netko tko učestvuje u životu. Naša uloga je da promatramo kako drugi žive i ostvaruju svoje snove....

Zanimljivi su prosvjedi u Brazilu pa se ovi iz FIFA-e, a i mnogi drugi bune da im ljudi žele pokvariti zabavu. Ccc.... a baš cu neki, sruše im kuće, osiromaše ih popljačkaju i onda samo zbog toga kvare zabavu, a svi znamo da su FIFA i prijatelji uvijek za ljubav, mir, multikulturalnost i toleranciju.

Što tek reći od navijačkim proizvodima. Navijački gemišt, navijački čips, navijački rezani kupus... I onda neki dan u butigi vidim ja da postoji i toaletni papir "football edition". Navijački tariguz! Može li gluplje! A onda kad pogledaš malo bolje u što se nogomet pretvorio, možda taj toaletni papir i jest prava stvar za ovo u što se nogomet pretvorio.

TRIFONE, VRATI SE!

Trifon onakav kakav jest ne bi reklamirao Coca-colu ni Visu,niti bi uz sliku Trifona lakše pripremali kupus. On je lijek za komercijalizaciju nogometa. Ako on igra onda nogomet gledaš jer voliš samu igru, a ne sve one gluposti, tračeve, milijune i milijarde, jahte i reklame, pivo i sve drugo što je od nogometa napravilo najvažniju sporednu stvar u nogometu.

Da ne bi bilo zabune, nisam ja protiv toga da se zaradi, niti da se sagradi koji stadion. Meni smeta neumjerenost. To je ko s alkoholom. čaša dvije vina, mogu biti fine, ugodne, osvježavajuće. Mogu popraviti raspoloženje, uljepšati dan, ali ako po cjeli dan samo ločeš vinčinu onda ti postaneš ovisnik i vino postaje nešto što ti ne uljepšava život već ga razara. Ne nešto što piješ u trenutku opuštanja van svakodnevnih obaveza, već lokanje postaje svakodnevna i jedina obaveze, razlog zbog kojeg živiš i zbog kojeg ćeš propasti.
Umjerenost, umjerenost.... pa i u komercijalizaciji nogometa.


Post je objavljen 21.06.2014. u 17:41 sati.