Ko crna sjena promakla si jutrom,
udovice iz "onoga" rata,
i pitala smjerno da l konačno možeš
priznanje tražit za palog Hrvata?
Objasnili su da onu vojsku
ne priznaje zapadni svijet cijeli!
U oku ti se zaiskrila tuga:
ta, zar se ljubav za Hrvatsku dijeli?!
On, mali čovjek srca velikoga
za svjetske spletke ne mogaše znati,
šutnja mu teška dugo kosti krila,
suzom mu djecu othranila mati.
Ko crna sjena promakla si jutrom
jednoga dana hrvatske slobode.
Dok speru sve se nepravde i tuge
proteći još će puno mutne vode!
(listopad, 1992.)
Post je objavljen 21.06.2014. u 14:42 sati.