Marketing
Komunizam, socijalizam, socijaldemokracija
Priklanjanje slavenstvu (jugoslavenstvu), srpstvu i Rusima (sovjetima, pa Rusima) uvjetovalo je pravoslavlje, internacionalizam, nesvrstanost umjesto hrvatstva (iako smo težili samostalnosti, odlaskom iz AU monarhije).
Sama ideja proruskog okretanja (Hebrang stariji ili Tito, svejedno) iznjedrila je stoljeće hrvatske tuge (šutnje). Ruska (ili sovjetska) diktatura, despocija i zaostalost Hrvatskoj su mogli ponuditi isti politički (doduše zbog marionetskog karaktera teži oblik neprimjerenog političkog sustava u odnosu na rusko-sovjetski ili ruski) model (despocije i krvave diktature, Neimaštinu, osiromašenje i svekoliku zaostalost (političko-civilizacijsku zabludu, primjerenu autokratskim režimima).
Mogli smo dobiti nešto prirodnih resursa (od rudama bogate Rusije), tehnološku i svekoliku zaostalost. Premalo za politički sustav koji je težio sustavnom odnarođivanju i sociološkom pretapanju (alijenaciji). Masovnim ubojstvima, progonima, iseljavanjima i sustavnim onesposobljavanjem. (Sve radnje su zapriječene međunarodnim pravom i poveljama međunarodnih organizacija, kao i stožerne organizacije UN.)
Sustavnost krize, generacijski ciklična upućuje na temeljito djelovanje protiv hrvatskih vrijednosti. Sve su generacije pogađale nove i nove krize. Tako su neke generacije preživjele i nekoliko kriza ... To upućuje na teške zločine protiv hrvatskog naroda.
U tom kontekstu današnja je socijaldemokracija nastavak nedopustive politike udaranja na hrvatske temelje.
Netko mora (i bez lustracije) odgovarati za teške zločine protiv hrvatskog naroda (naročito sami Hrvati koji su u tim radnjama sudjelovali).
Ruska politika korištenja (nauke) sociologije kao oružja, ima još jednu bitnu osobinu ...
Uklanjanjem nositelja društvenog života (gospodarstva, politike, kulture, nauke, ...) vrši se teorijama jednakosti po kojima (potpomognuti tajnim nasiljem) niže rangirani članovi hrvatskog društva potpomažu rušenje sustava, a za nagradu dobivaju pozicije i dobra (koja u jednom generacijskom ciklusu izgube, jer su nedorasli tim društvenim zadaćama). To stvara paradoks sudjelovanja istih ljudi u rušenju (strogog, hijerarhijskog) hrvatskog stratificiranja (i društvene raspodjele), kao i u rušenju antihrvatskog (nenarodnog, neprirodnog i neučinkovitog) sustava.
Treba uočiti kako i u jednom i u drugom slučaju ti niži društveni slojevi profitiraju (iako Hrvatska samo u jednom slučaju profitira: istinskim i mukotrpnim uzdizanjem ...).
Takvom politikom (generacijski izmjeničnom) Hrvatska je sustavno klizila prema slabijoj poziciji. (Time je gubila svoje vrijednosti: teritorij, stanovništvo, gospodarsku moć, ...)
Slabljenjem Hrvatske, slabilo je i stanovništvo, pa je paradoks još izraženiji. Doveden do ironičnog stadija.
Hrvatska mora pobijediti! (i komunizam, i socijalizam, i socijaldemokraciju ... Ruse)
Post je objavljen 19.06.2014. u 01:28 sati.