Marketing
Tamo...
.
. 
. 
. 
. 
. 
. 
. 
. 
. 
. 
. 
. 
. 
.
Tamo...
...Tamo gdje za zločin isprike nema, živima izostaje sućut za gubitak dragih i bliskih, gdje se žrtve dijele na naše i njihove, tamo gdje se osuđeni ratni zločinac dočekuje s pjesmom, uzdignutih ruku i ispraća kući sa zakupljenom misom, tamo gdje nema razuma, samo veliko U i još veće NIŠTA, tamo gdje more mijenja boju ne od srama već od donešenog riječnog mulja, tamo gdje se ide na spavanje sa zvijezdom Danicom, a budi sa „svastikom“, tamo gdje se o doručku kaže; možda, za ručak; odlučno – možda, pred spavanje ; možda – ništa, tamo gdje se moraš popeti na brdo da bi se uvjerio kako je na morskom horizontu crta spajanja, a ne razdvajanja, tamo gdje stotine, tisuće i isto toliko hiljada ljudi s fenjerom oli feralom, lampom, svićom čovjeka traži, teško ga je naći.
Tamo daleko?!
Ne! Tu, tu oko nas, gdje stojiš, tamo lijevo, levo, livo, tamo desno, ispred, iza...
Čovjek (?), kako ga je teško naći...
Vrijeme, vreme, vrime je izgubljeno u potrazi za čovjekom. Tu, ne TAMO...
Post je objavljen 09.06.2014. u 09:42 sati.