Ponekad me naljute neki napisi pa ne izdržim šutjeti. Viknem, kriknem, zapišem, posvađam se sa familijom i ohladim se nakon što ispušem ljutnju. I tako sasvim smirena vraćam se na putovanje kroz talijansku pokrajinu Veneto. Nakon Mantove jer nam je bilo zacrtano u itineraru dolazimo vidjeti grad koji je još uvijek cijel opasan savršeno uščuvanim zidinama. Tek kada ih vidite shvatite koliko je to morao biti velik grad u srednjem vijeku. Montagnana. Očito nije previše u popisu turističkih organizacija jer je osim nas jedva koga od turista bilo. Uglavnom zastane vam dah od pogleda na te zidine iz petnaestog-šesnaestog stoljeća.
Ostavljamo auto izvan gradskih zidina jer se grad s vremenom proširio i danas cijeli izgleda kao grad u gradu iako je izvan zidina sve u zelenilu. Impozantna veličina zidova poziva da se uz njih slikate ili da jedan od ulaza u grad pokušate cijeli uhvatiti bez ljudi, no iako tog dana nije bilo ne znam koliko turista nisam uspjela. Izvan zidina je bio poznati opkop koji je danas zarastao travom, a ni naznaka mosta nema, tek pošljunčan dio gdje je nekada bio most. Kao i svuda glavnim trgom dominira gotička katedrala iz 15-16 stoljeća nije zabranjeno fotkanje, ali ne koristiti fleš piše upozorenje pa su fotke slabije kvalitete