Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sredovjecniudovac

Marketing

SMRTOPISAC

“…obući ću
žive boje
da me vide
da me pamte
kad ti cvijeće nosim…”
D. Avdić

Ne znam kad sam postao smrtopisac.

Nekad davno, mlad i buntovan, dobio sam neku nagradu za „Priče u kojima se uglavnom umire“. Nisu čak niti bile priče. I u svakoj se umiralo nekakvom greškom. Možda je već tada počelo.

NEKI STARI SMRTOPISI

U mojim starim krajevima kažu da ne valja nositi crninu bez razloga, kažu prizvat ćeš Smrt. Mlad i buntovan, u ta davna vremena, nosio sam uglavnom crno. Bez razloga, objašnjenja, uvjerenja... Jednostavno sam nosio. Jednom dolazi vrijeme kad se svjetlo pali i gasi. Fajrunt. A prije toga se plaća račun.

I kaže se u mojim starim krajevima da ako te u snove pohode umrli trebaš ujutro upaliti svijeću. Ja nisam. Sanjao sam puno te noći i svi su bili tu. Ja sam otišao voziti utrku po kiši, blatu, šumi, nisam upalio svijeću...

Umro je moj ujak.

Dugo nisam pisao, a sad već drugi post o nedavno umrlim.

Ujak je živio tamo u mojim starim krajevima, ljeti sam odlazio kod njega, kod njega sam prvi put jahao konja, vozio traktor, brao duhan, vozio se u saonicama koje vuče ujakov konj, a on pucne bičem konju pored uha i on kreće u galop i snijeg s kopita pada po nama...

Imao je konje nekad davno, onda je došao traktor, pa nekad i dva... Onda jednog dana ujo ode u Vinkovce na sajam i vrati se s konjem i puno objašnjenja zašto mu treba konj pored traktora. A trebao mu je samo da srce bude puno...

Ujak je živio tamo negdje gdje su i moji stari krajevi. Tamo gdje je groblje na kojem je pokopan otac. Tamo gdje je sad poplavljeno i gdje se bore da ne bude poplavljeno još više. Pokopali su ga danas, na brzinu, prije dogovorenog vremena, jer su čuli da je naspa popustila i da voda dolazi.

Jučer sam se vratio sa utrke, moja šarena biciklistička majica je bila blatnjava. Nazvala je mama i rekla da je baš ovih dana nekako bila u crnom. I da je ujak umro.

Mislim o majici koju sam gledao ovih dana, cvijetna... Obući ću najšareniju odjeću i otići zapaliti svijeću.

I nadati se

Da neću uskoro pisati smrtopise...




Post je objavljen 19.05.2014. u 22:38 sati.