Marketing
5A Vazmena, PUT, ISTINA, I ŽIVOT, Iv 14, 1-12 (Palma, 28. travnja 2002.)
Isus prije nego će se rastati od učenika ostavlja im duhovnu oporuku. Nešto kao duhovni adrenalin da ih drži kad ga ne budu gledali. Govor mu je prilično zakučast. Priča o nekakvim stanovima koje ide pripraviti, pa kako odlazi da se vrati… I k tomu podrazumijeva da oni znaju kamo odlazi, premda valjda nitko od učenika nije shvatio što ovaj priča. I kakvi su, odnosno kakvi smo – prihvatili bi to zdravo za gotovo; onako kako smo naviknuli slušati pobožne propovijedi o čijem sadržaju nemamo pojma. Ali, srećom, tu je Toma koji svojom brutalnim poštenjem prekida govor: "Ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?" Toma traži jasnoću, zemljopisnu kartu, i točan opis tog njegovog puta. Nije podanik koji tek kima glavom. A tko samo kima, brzo zaspe. Sveti ljudi se ne boje biti netaktični, usude se pitati i kad to izgleda neprimjereno. Marija nije tek kimnula na anđelovu vijest – nego kao jaka žena daje svoju primjedbu: "A kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" Jasna pitanja, daju jasne odgovore. Toma je svojim pitanjem od Isusa isprovocirao snažnu i duboku istinu, koja odjekuje kroz svu vječnost: "Ja sam Put, Istina, i Život."
Primijetimo, nije kazao: "Ja sam jedan od putova, jedna od istina, i jedan od stilova života." Ne, već da je on JEDINI. Nije jedan u nizu duhovnih velikana koji objavljuju otajstvo Boga, već on sam je Bog. On sam je Put, Istina, i Život - onaj koji sve druge religije traže, i djelomično objavljuju. Jer, "Nema, uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti." (Dj 4, 12)
Bez Puta nema putovanja. Bez Istine nema znanja. Bez Života nema življenja. Tko putuje tamo gdje nema puta, ide u ništa. Ima jedno selo u Dalmaciji na padinama Dinare koje se zove Uništa – upravo stoga što u njem put prestaje a počinje hirovita planina.
No, makar i bili na putu, važno se upitati da li smo na pravom. Jer, kako kaže Toma Akvinski, bolje je na pravom putu šepati, nego na krivom trčati.
Isus je pravi put, ali ne na način da bi govorio kamo nam je ići, već on sam nas vodi. Možda ti se dogodilo da izgubljen u gradu tražiš pravi put. Zaustaviš prvoga, a on ti ljubazno objasni: na prvom raskršću desno, zatim lijevo, do kružnog toga, onda pravo, i opet desno… Frustriran, zaustaviš drugog, a on će ti kratko: "Slijedi me, upravo tamo idem." Evo, Isus je ovaj drugi. Slijediti ga znači spokojno za njim ići, imajući povjerenja da će nas vodi cilju.
To je već vjera, koja se temelji na povjerenju i predanju – a ne znanje, tako da sumnjivci mogu i dalje sumnjati – dakako, i posljedice snositi. Kaže priča kako se neki alpinist pokliznuo i ostao visjeti na litici. Zazivao je u pomoć: "Ima li koga!?" Začuo je glas: "Ja sam tu, Gospodin Bog tvoj." "Možeš li mi pomoći?" "Mogu, kreni oprezno naprijed, a ako počneš padati, uhvatit ću te." Čovjek zašuti, i nakon stanke povika ponovno: "Ima li još koga?" Takvi smo. No, nema nikoga, nikoga… I tada, jedino što nam preostaje je vjerovati.
Što budućnost nosi mi ne možemo znati – ali znamo tko budućnost nosi. On je Put u sigurnu budućnost. I onom koji je u ime čitave generacije ispisao grafit: "Roditelji su me izveli na pravi put, a sada autostopiram." – Isus je Put.
Jedno pogrebno poduzeće zanimljiv ima slogan: "Zašto okolo lutaš polumrtav kad te mi možemo sahraniti za osam dolara?" Ako si u sličnoj situaciji, kreni Isusovim putem – jer ako s njime umremo, s njime ćemo i živjeti. Drugog puta nema.
Ni Istine druge nema. Makar je oduvijek bilo i bit će onih koji poput Pilata odmahuju: "Što je istina…" Grčki se filozof Kratl sav u nesigurnosti da je išta što bi mogao reći istinito, sasvim odrekao govora – te bi se izražavao tek pokretima prstiju. Na što mu je Aristotel rekao, da ako hoće biti dosljedan, ni na to ne bi imao pravo. Istina… Sve, ako netko i kaže da je nema, samim time bi tvrdio suprotno – jer podrazumijeva bar to da mu je tvrdnja istinita. Isus je Istina na kojoj počiva mogućnost logičkog govora. Istina koja omogućuje traženje istine, i istina koju svi traže.
I Život. Jer, svašta mi znamo: kakve su cijene na tržištu, i stanje u sportu, glazbi… A jedino što zaboravljamo znati, jest – živjeti. Isus nije tek učitelj života, već sam Život. Živimo, onoliko koliko On živi u nama. Ne tek koliko u životu činimo, već koliko njemu dajemo da u nama čini. Zaključimo i molimo s psalmistom: "Uči me Gospodine, svojemu putu, da hodim u istini tvojoj." (Ps 86) /'onaj'/
Post je objavljen 18.05.2014. u 17:05 sati.