Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/danielpostruzin

Marketing

ERIKA 

 
Dok čekamo da se skuha kava, prvo što primjećujem na Eriki je da, unatoč njenih šezdesetak godina, nema ni jedne bore na licu. Ruke su joj vrlo profinjene, aristokratske. To je ostavština njenih austro-ugarskih predaka. Njene nevine dječje oči na trenutak postaju ozbiljne i kao da na nama prate nešto nevidljivo. Uz kavu nam u kratkim crtama otkriva svoju životnu priču i razloge svog bavljenja duhovnošću. Kako sam imao nejasan osjećaj s čime se konkretno bavi, odgovara mi da se bavi bioenergijom.

Pošto dosta dobro poznajem učinke takvih terapija iznenadili su me događaji koji će uslijediti, a koji su definitivno izašli iz standardnih okvira koje ovakva vrsta terapije inače pruža. Erika nas sve skupa poziva u svoju sobicu, kako je od milja zove. Malena je to prostorija, krcata duhovnim slikama, kristalima i kamenjem s područja cijele planete, kipića anđela, knjigama i raznim sitnicama. Energija prostora je izuzetna, gusta i toliko mirna da odaje dojam kako vrijeme u njoj ne postoji. Jedino što se čuje je tiho kucanje zidnog sata i pucketanje iz kamina.

U sobi se nalazi jedna stolica i Erika određuje da sjednem na nju pošto će mene prvog tretirati. Kako sam očekivao klasični bioenergetski tretman gdje se direktno polažu ruke iznenadio sam se jer se Erika udobno smjestila u svoju fotelju koja se nalazila nekih dva metra od mene i započela tretman na daljinu. Jedna joj je ruka ispružena prema meni dok u drugoj vrti visak. Vrlo brzo počele su senzacije. Moje duhovno oko registrira energetsku promjenu u prostoru. Erikino lice počelo se mijenjati, lagano se pretapajući u lik Majke Božje. Marijine/Erikine oči prodiru duboko u mene. Lice joj je pomalo strogo i ona progovara- "Ti to možeš!". Taj tren nije mi jasno što ja to mogu, no znam da se radi o nečemu važnom.

Nastupio je trenutak svete tišine. Da li je sve ovo proizvod halucinacije? Erika me pita- "Tko sam ti sada?". "Vidim te kao Majku Božju. Jel' ja to stvarno vidim?". Erika potvrdno klimne glavom. Nisam se ni snašao, a lice joj se ponovno promijenilo. 
Izmjenjuju se razne rase i oblici. Čas je bijelkinja, čas crnac, zatim indijanac itd. U svim tim licima otkrivam nešto meni vrlo poznato. Lica se mijenjaju, ali oči ostaju iste. U njima otkrivam bliskost i ljubav. Te bih oči uvijek mogao prepoznati. Erika me obavještava da upravo gledam u njene prošle živote. Ona istovremeno vidi promjene na mom licu.

Uspoređujemo informacije i naše se priče savršeno nadopunjuju. Iz mene izranjaju direktna sjećanja. Erika i ja poznajemo se od početka vremena. Na ovoj planeti gotovo da ne postoji mjesto gdje se nismo inkarnirali- Lemurija, Atlantida, Amerika i Tibet samo su neke od lokacija. Erika me obavještava kako sa svakim životom koji sada vidim ujedno aktiviram i duhovni potencijal i znanje koje sam tada posjedovao. Znanje u meni se ponovno budi. Tada sam iza sebe osjetio nečiju prisutnost. Netko ili nešto uhvatilo me za ruke i lagano ih počelo savijati unazad. Moje tijelo hvataju grčevi. Poskakujem na stolici. Dijana i Dražen promatraju u čudu. Pošto sam nedavno u Sloveniji prisustvovao onom neobičnom iscjeliteljskom događaju, spoznajem da je to bila samo svojevrsna inicijacija u ove puno veće i jače doživljaje. Nisam osjećao strah i u potpunosti sam se prepustio vodstvu energije. Kako su mi se ruke savijale, tako se i tijelo propinjalo od bolova i grčeva.

Primjećujem da je Dijana zaplakala od straha. Kako bih je umirio, pokušao sam se nasmiješiti (koliko mi je grč na licu dopuštao). Taj tren u sebi sam osjetio paralelnu prisutnost jedne svoje prošloživotne osobnosti. Postojao sam kao Shong Li, majstor Qi Gonga. Većinu svog vremena u tom sam životu provodio u položaju lotosa u šumarku, negdje na području Kine i zdušno vježbao. Taj dio moje osobnosti snažno je izronio iz moje podsvijesti i na trenutak nisam bio siguran tko sam u ovome trenutku. Daniel ili Shong Li? Nisam bio ni siguran gdje se točno nalazim. U Erikinoj sobici ili u šumarku? Shvatio sam da se svi naši životi odvijaju istodobno i da se uslijed aktiviranja visoke spiritualne energije može kreirati tunel ili most koji povezuje takva dva paralelna života.

Onaj ja iz "prošlog života" gleda i komunicira sa svojom "budućom" inkarnacijom, a ovaj ja komunicira sa svojom inkarnacijom "iz prošlosti". Svijest mi je napokon prevagnula u osobnost Daniela i svjedočio sam pokretima svojih ruku koje je vodila sila unutar mene. Tako sam spontano prstima stiskao razne točke na svom tijelu, radio mudre i razne, meni svjesno nepoznate pokrete. 

(Naknadno sam ovo iskustvo podijelio sa voditeljima jednog shiatsu centra. Na karti sam im pokazao točke koje sam, tada nesvjesno, stiskao i također ponovio neke pokrete na sebi, na što su mi oni potvrdili da se tako otvara žučni kanal i radi masaža jetre).
 
Sve u svemu, ovaj neobični tretman trajao je punih dva i pol sata. Nakon toga su na red došli Dijana i Dražen. Dijana je također vidjela izmjene energija i zajedničke živote s Erikom, no na svu sreću njen tretman nije bio bolan poput mojeg. Druženja naše male skupine nastavila su se intenzivno svaki vikend narednih dvije godine. Kroz Erikin lik utjelovljavali su se razni učitelji, poput Sai Babe. Najsnažnijii utjecaj na mene ipak je ostavila majka Božja.

Njene riječi "Ti to možeš" dan danas odjekuju u meni. Sjetim ih se u trenucima izazova i emotivnih kriza. Jer ono što ja mogu je ono što ja zapravo želim. A želio sam oduvijek biti istinski sretan i tu sreću podijeliti s jednom posebnom dušom koju sam iščekivao toliko dugo vremena.

Post je objavljen 15.05.2014. u 18:01 sati.