Povijesni nam izvori nepobitno tvrde da današnji hrvatski Srbi nisu podrijetlom srpske narodnosti. U službenim spisima posljednjih tisuću godina nema podataka o bilo kakvoj migraciji Srba na hrvatsko tlo. Ali postoje brojne isprave iz kojih se vidi da su s Turcima u 16. i 17. st. dolazili u hrvatske krajeve t.zv. grkoistočnjaci ili Vlasi. Radoslav Lopašić (1835.-1893.), član JAZU, objavio je tri knjige SPOMENIKA HRVATSKE KRAJINE pa među 600 pisanih isprava od 16. do 18.st. nema ni jedne po kojoj bi se Vlasi nazivali Srbima. Radoslav Lopašić je i sam pravoslavni Vlah i nema razloga da mu se ne vjeruje. Nakon što su Vlasi ispod turske vlasti prešli u austrijsku vlast godine 1630., za njih je donesen propis STATUTA VALACHORUM pa su i njihova naselja dobila imena; Vlaška Kapela, Vlaško Polje, Vlaško Svetište i Vlaška Peć. Po vjeri su bili grkoistočne, odnosno pravoslavne vjere. U Srbiji se pravila velika razlika između Srba i Vlaha pa se po Dušanovu zakoniku (donesen na Saboru u Skoplju 1349, a dopunjen 1354. god. u Seru-Seresu, Egejska Makedobija, Grčka) nije dopustila među njima ženidba.
Neki istaknuti pojedinci, preteče, predšasnici današnjih hrvatskih Srba:
hrvatski pjesnik Petar Preradović, skladatelj hrvatske himne Josip Runjanin, hrvatski graditelj Emanuel Maravić, hrvatski vojskovođa Svetozar Boroević i hrvatski povjesničar Radoslav Lopašić. Svi su oni vlaškoga podrijetla, pravoslavne vjere i istinski hrvatski rodoljubi.
Iz Beograda se u više navrata vršilo nasilje nad pravoslavnim življem u Hrvatskoj. Prvi put, kada je oko 1860. godine Pravoslavna crkva u Srbiji postala autokefalna (SPC), pravio se pritisak na hrvatske pravoslavce, grkoistočnjake, da prihvate i da se ukjljuče u SPC. Potom im se naturiva i srpska narodnost (s ciljem da se Srbija jednog dana proširi na hrvatski teritorij); godine 1939. poticalo ih se da ruše proglašenu Banovinu Hrvatsku, a 1941. ih se u rat protiv NDH i, konačno, 1991. godine naoružavalo ih se i organiziralo u rat protiv proglašene i neovisne Republike Hrvatske...I još jedno nasilje nad hrvatskim Srbima pokušava im se silom naturiti srpski jezik, koji nikada nije bio njihov...Potomci pravoslavnih Vlaha nisu u Srbiji, ali jesu u Hrvatskoj, zajedno s Hrvatima, stvarali zajednički jezik s ijekavskim izgovorom, kojim su izgovorom oduvijek govorili pravoslavni Vlasi pa govore i danas. U taj zajednički jezik, jezik Hrvata i Vlaha, današnjih (hrvatskih) Srba, različit od srpskoga, bio je uključen i Petar Preradović (1818.-1872.), vlaškoga podrijetla, pjesmom Jezik roda moga: Zuji, zveči, zvoni, zvuči/Šumi, grmi, tutnji, huči.../To je jezik roda moga!
Autor članka (Lojzo Butorac, Sisak) "poziva sve istinske hrvatske povjesničare da napišu istinitu hrvatsku povijest u odnosu na današnje hrvatske Srbe."
Lojzo Butorac, Sisak, Hrvatski tjednik. 3. IV. 2014.
Post je objavljen 10.05.2014. u 20:54 sati.