Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/paterluka

Marketing

3a Vazmena, NA PUTU U EMAUS (Lk 24, 13-35)

Image and video hosting by TinyPic
Paralelizam Emaus-Etiopljanin (Dj 8, 26-39). Osobe su na putovanju = netko nekog traži.
Susreti su tajanstveni, ključ se traži u pismima, primaju sakramente, i radosni idu naprijed kad Krist nestaje.
Ovdje su dvojica napustili zajednicu apostola, razočarani što Isus nije odgovorio njihovim očekivanjima. Što im preostaje nego trijezno misliti i ničem se ne nadati. Vraćaju se na svoj stari posao. (Njihova vjera je klonula, za razliku od vjere žena koje su išle na grob.)
Mi smo Isusovi učenici na putu, mi smo "Ecclesia peregrinans – Crkva u hodu".
Ova dvojica kao dezerteri napuštaju zajednicu. Oni su napustili Isusa, ali ne on njih.
Luki i na drugim mjestima događaje sa učenicima smješta u putovanju (9,51; 19,27).
Najprije ih je raspoložio - i onda im rekao tko je.
«Toga istoga dana» (kad je Isus uskrsnuo) - ni mi kao ni oni nemamo prava na žalost. Jer svakog tog dana kad smo žalosni, postoji radosna činjenica Isusova uskrsnuća.
Isus im se objavljuje: jer su dvojica i jer su žustro raspravljali
Oni, čini se, nisu imali volje s njim razgovarati, ali on im se nametnuo.
Koliko se puta nama Bog objavio po strancima.
Isus se nije dao pokolebati Kleofinom negostoljubivošću.
Bog želi da mu kažemo svoje raspoloženje.
Kleofa pripovijeda: «bijaše prorok - silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom»
Takvog su oni Mesiju poznavali. Nije im jasno to u vezi muke i smrti. Kako ako je on moćniji? Dakle nije Bog s njime?
Kad smo nemoćni, poraženi - mislimo da Bog nije s nama.
«A mi se nadasmo...» (Što su tvoje nade? Na čemu su utemeljene?)
“Predali su ga” - Govore ono što je Isus u stvari i prorekao (9, 22; 13, 32; 18, 31). Sve oni to znaju, ali još nema vjere...
«Kažu da je bilo nekakvih znakova da je uskrsnuo»
Svi mi kad smo razočarani ne možemo prihvatiti tračke ohrabrenja, teško nam je povjerovati da izlaza ima.
«Zar nije trebalo da Isus svi to pretrpi?» (Zar nije trebalo da to sve i ti pretrpiš?)
“Počevši od Mojsija” - Isusov život je ispunjenje cijelog Božjeg obećanja, od početka pisma do kraja. Bog je uzvisio u slavu svog odbačenog proroka, nevinog patnika Sina.
Isus je učinio svoje i htio produžiti. Očekivao je da i oni učine nešto. Reagirali su:»Ostani s nama».
Tema gledanja je kod Luke (9,45; 18,34; 23,8,35,47-49). Sada im uskrsli otvara oči da shvate istinski Božji plan u SP, a one su im se potpuno otvorile tek nakon što su strancu iskazali gostoprimstvo.
Isus svoju božansku svemogućnost ne pokazuje ratom ili osvetom, niti nam se očituje u zastrašuju im moćnim znakovima. Pokazuje se s križem, očituje se u zajedničkom obroku, u inu gostoljubivosti, miru, i bratstvu.
Nakon susreta s Isusom ista situacija sada je lako savladiva.
Izvana ništa, a iznutra se sve promijenilo.
Isus je s njima stalno, kako u trenutku kad su ga prepoznali u lomljenju kruha tako i onda kad su sumnjali i bili snužedeni. On je s njima i nakon što im je nestao ispred očiju.
Uočimo da je ovo struktura mise, "dva stola" – riječi i kruha.
“Srca su im gorjela” - Zaokupljenošću oko gostoljublja strancu, njihova žalost, bezumnost, sporost srca transformirana je u radost, prosvjetljenje, i radosno vraćanje na Isusov put.
Euharistija se pretvara u misiju – hrle svojima da im navijeste Krista Uskrslog.
Nakon susreta imaju: svijetlo u noći, snagu u nemoći, radost u žalosti.
Resta con noi ... non ci lasciar, la notte mai piu scendera.
*
Njegovo uskrsnuće znači ulazak u definitivan život, koji više nije podložan kemijskim i biološkim zakonima te se zato nalazi izvan dometa smrti, u onoj vječnosti koju daje ljubav. Zato su susreti s njim “ukazivanja”; zato ga ne mogu prepoznati ni njegovi najbolji prijatelji, premda su samo dva dana ranije zajedno s njime jeli za stolom, pa ako ga i spoznaju, on im može ostati stran, jer samo ga onaj može vidjeti kojemu je on dao moć da vidi; samo onaj kojemu je on otvorio oči i čije je srce spremno, samo takav može u ovom svijetu smrti spoznati naličje vječne ljubavi koja pobjeđuje smrt, a u toj ljubavi, novi drugi svijet: svijet onoga što ima doći.
Čovjek ga ne može dohvatiti kao za vrijeme njegova zemaljskog života; otkriti ga može samo na području vjere; dok im je tumačio Pisma, obojici je putnika gorjelo srce, a kad je počeo lomiti kruh, otvorile su im se oči. U tome se krije aluzija na ona dva temeljna elementa ranog kršćanskog bogoslužja, koja se sastoji od službe riječi i od euharistijskog lomljenja kruha.
To je već teologija uskrsnuća: Uskrslog Gospodina susrećemo u riječi i sakramentu; služba Božja jest način na koji on za nas postaje opipljiv i način na koji spoznajemo da on živi. I obratno: liturgija se temelji na uskrsnoj tajni; u njoj nam Gospodin pristupa i postaje našim supunikom, koji nam razgara utrnulo srce i otklanja mrak s naših očiju. (Ratzinger, Uvod u Kršćanstvo 283, 284)

Post je objavljen 04.05.2014. u 08:00 sati.