Danas slavimo prvi maj to jest međunarodni praznik rada.
U hrvatskoj je obilježen žderanjem graha, frustriranom nezaposlenom profesoricom, roštiljem i lošom sindikalnom smotrom.
Smotra je inače izgledala kao jeftina predstava namijenjena vladi, medijima i naivnoj Hrvatskoj javnosti tek toliko da se zna da slavimo praznik rada.
Najgore od svega je bilo to nesretno vrijeme i kiša koja je djelomično pokvarila inače odlično raspoloženje diljem Hrvatske.
Dobro je da mi svi lijepo živimo i da nemamo iskorištavani radnika pa kod nas nema potreba za prosvjedima i nezadovoljstvom.
I ona frustrirana profesorica je nekako pokvarila raspoloženje, pa gdje ćeš za prvi maj pričati o poslu, treba slaviti i roštiljati.
Mi smo uspjeli pretvoriti prvi maj u jednu običnu feštu, neku vrstu proljetne nove godine. Bitno je da se ne radi i da se fešta.
Pitanje je dali javnost shvaća važnost prvog maja, pogotovo sada u vrijeme krize i rezanja radnički i socijalnih prava.
Treba malo otići u povijest.
Devetnaesto je stoljeće, točnije 01.05 1886. godine. Na taj dan u Čikagu su izbili veliki radnički prosvjedi, ubijeno je 6 radnika a vođe radnički prosvjeda osuđeni su na smrt.
No istaknut je zahtjev 8+8+8 ili pak osam sati rada, osam sati odmora i osam sati sna.
Do današnjeg dana još traje borba za 8+8+8.
Da li su današnji radnici svjesni da je netko ginuo za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
Da li su današnji radnici svjesni da se i danas za svoja prava moraju boriti a ne ih uzimati zdravo za gotovo.
Radna prava smanjuje se u cijeloj Europi a radnici manje više šute.
Da se razumijemo nisam pristaša komunizma i veličanju radničkih pokreta, ali nepravda je nepravda i tu ne mogu šutjeti.
Isto kao što se mora raditi da bi društvo opstalo tako isto se moraju i poštivati radnička prava.
Neisplate plaća, rad na crno, izrabljivanje radnika, neplaćeni prekovremeni to se sve događa i to mora prestati.
Prvi maj se slavi sjećanjem na mnogobrojne žrtve boraca za radnička prava i sjećanjem na radnički ustanak u Čikagu.
Slavi se izlaskom na ulice, stvaranjem pritiska na elitu, isticanjem radničke solidarnosti te zahtjevima za veće plaće i bolje uvjete rada.
Građani su danas masovno na ulicama trebali poručiti političarima, tu smo, živite od nas, prestanite se igrati s nama, vidite da nas ima, organizirani smo, jaki smo itd.
Ovako dragi građani i radnici želim vam sretan praznik rada i nadam se da vam kiša nije pokvarila vaš piknik u parku.
A oni koji imaju sreću da rade sutra opet na posao i čekati svoj zarađeni minimalac.
Post je objavljen 01.05.2014. u 21:52 sati.