O da, odmah ste pogodili. Četiri noge jedan rep i vječno zaljubljen pogled u dvonožnog ljubimca. To su oni, slatki mali raznobojni, jednobojni, dugodlaki, kratkodlaki, bez dlaka. To su oni koje mi njihovi uvjetno rečeno vlasnici držimo na dugoj ili one druge na kratkoj lajni ili uzici, lancima, remenima. Psi. E sad i ja volim te dlakavce i ne smeta mi što po kući rasipaju dlaku koja im je višak i ne smeta me što ponekad zalaju baš u onaj čas kada sam uspjela zaspati. Ništa mene kod njih i na njima ne smeta, ali me generalno smetaju svi neodgojeni vlasnici. I zato o ljubimcima sve najbolje, ali o onima koji su na drugom kraju uzice trebalo bi puno toga reći. Primjer prvi. Gledam jutros kroz prozor kako gospodin nacifran, sa kožnim rukavicama boje meda na dugoj lajni vodi svog ljubimca. Znate kam ga vodi. Na javni wc. Sve zelene površine, za puno njih i pločnici, haustori, stepenice (naravno tuđe ne vlastite) su po shvaćanju mnogih vlasnika pasa javni pasji wc-i. E pa, gledam tog ušminkanog frajera i njegovog miljenika kako su baš odlučili da će komadić zemlje između dva drveta, a točno ispred mog prozora biti wc ovog jutra. Oko pedeset metara dalje ja ograđen park za ljubimce, mezimce ili kako god, ali uglavnom prostor u kojem im je slobodno obaviti sve što trebaju, ali pedeset metara, tko će do tamo hodati. Vjerujem da bi pesek bez lajanja prošetao kada bi mu gazda dozvolio. Uglavnom pas je obavljao svoje, a gazda se okrenuo na drugu stranu kao; ne vidim, ne čujem, ne govorim. Pas je veselo iskakutao na pločnik, a šminker se trgne kao iz sna i krene kući. Dakle izmet njegova ljubimca ostao je krasiti vidik ispred mog prozora. Primjer drugi od prije dva dana; u parku gdje je sve predviđeno za dječicu postoji ograđen travnati prostor za peseke i poluotvoren betoniran prostor za djecu na rolama i biciklima. Mlada dama sa dva maltezera šeće preko dječjeg parka. Peseki njuškaju, ostavljaju trag urina jer znamo da obilježiti teritorij je jako bitno uz fiziološke funkcije. Jednog psa stavlja u ograđeni prostor, a drugog pušta na betonirani dio. Oba njuškaju i tragaju za mjestom gdje će obaviti i ostale potrebe. Ona potpuno na isti način kao i gospodin jutros okrenuta leđima nema pojma što se iza njenih leđa dešava. Nakon što su sve obavili veselo se oglase lajanjem, probude trnoružicu iz sanjarenja i u troje krenu sretni doma. Pomislila sam tada kako će neko dijete na rolama napraviti sranje po toj pisti. Ovo je generalno ponašanje većine vlasnika koji kada uzimaju ljubimce ne razmišljaju da psi ne sjede na wc-u, da si ne znaju sami obrisati guzicu. Osobno bih svakog tko želi psa najprije po zakonu stavila u neki od azila za pse da se nauče ponašanju jer psi su divna stvorenja, ali mnogi ljudi ih nisu dostojni.
Post je objavljen 29.04.2014. u 07:48 sati.