Marketing
Škoj...
.
.
. 
. 
. 
. 
. 
. 
. 
. 
. 
. 
. 
. 
.
Škoj...
Jutros sam se probudila na škoju. Umjesto jutarnje trke i kasnijeg tenisa
odabrala sam vizitu starim stazama oko nekadašnjih „radnih proizvodnih mjesta“.
Komiža. Bivša tvornica ribe. Ovo sve je bilo naše. Radnog naroda. Radnica, radnika, ribara.
Samoupravljača.
A, onda je došla sloboda. Komiža je oslobođena radnih proizvodnih mjesta.
Brodovi su otplovili, riba utekla tamo daleko u „Fiš iz Niš“. Danas je to u privatnim rukama.
Samo za razliku od onog prošlog vremena to je sad razvalina. Na čekanju. Na prodaju?!
Do kada? ZNA SE (?)...
Do tada treba raditi. Samo gdje i što?
Australija, Italija, Canada i Amerika bit će opet zemlje proletera (s Balkana).
Kud naš brod plovi, plovi??? Vidi qua. Nema ga u moru. Pogon „ Jugoplastike“ i jeftinih,
a dobrih čamaca i brodova ne postoji.
Ostaju stari čamci, pasare na kraj ili uz kraj obale.
„Najlipše molo dalmatinsko misto 2013.“ pokušava preživjeti od turizma i malo ribolova.
Onima koji nisu naslijedili nekretnine, oni koji su ostali bez radnih mjesta, stranački nepodobni,
mogu i moraju se otisnuti do nekih drugih obala.
Na vesla u bolje sutra...Ostati, znači; sisaj vesla...
. & 
...
Vrijeme, vreme, vrime boljeg sutra je na žalost odavno isteklo...PSSST!
„Jučer je bilo bolje nego danas, danas je gore, a sutra još gore“, nekako tako kaže jedna gospođa iz MVP-a.
Post je objavljen 28.04.2014. u 13:04 sati.