Marketing
Nakon Uskrsa
Par dana nakon Uskrsa vidljivi su tragovi.
Vidljivi su tragovi blagdana Isusovog uskrsnuća, ali vidljivo je i kakav je odnos prema hrani.
Izgleda da se ima, da nema gladnih i da živimo iznad prosjeka.
Moram priznat da mi je rečenica koje počinju sa : "u prosjeku .........pa onda dalje nabrajanje, već pomalo dosta.
Valjda mi takve rečenice najviše smetaju baš zbog vladajućih struktura i njihovih mantri : "narasla je prosječna plaća, pa u prosjeku dobro živimo", u prosjeku......bla, bla ,bla....
Pa po ovoj slici tragova Uskrsa onda ispada da smo u prosjeku svi siti, da nitko nije gladan.....
Jesmo li zbilja svi siti, imamo li previše toga !?
Pa čujte, u prosjeku imamo. Neki imaju previše, neki premalo.
Da npr. damo prijedlog da svi godinu dana radimo za tu prosječnu plaću u Hrvata, da svaki čovjek u Hrvatskoj prima tu prosječnu plaću svaki mjesec, pitanje je koliko bi ljudi tada bilo sretno.
Koliko bi ljudi mislilo da je u raju!?
Koliko bi ljudi po prvi put imalo osjećaj dostojanstvenosti !?
Koliko ljudi bi bilo sretno što imaju za osnovne životne uvjete !?
Mislim da bi isto tako bilo puno ljudi koji bi tada bili nesretni, nezadovoljni, negodovali bi da im to nije dosta.
Da im to nije dovoljno niti za par dana, a kamoli za cijeli mjesec.
Ne govorim ja sad da bi to tako trebalo biti, ali dosadni su ovi kad uzdižu tu prosječnu plaću u nebesa, kao da stvarno ima najviše baš takvih koji žive od te prosječne plaće.
Ipak, bojim se da taj prosjek ipak nastane kad se zbroje one ogromne plaće i one koje u današnje vrijeme mogu biti samo sramota za jednu državu.
Ne sramota ljudi koji rade za 2500 kn ili 1600 kn, nego sramota za državu i za one koji vode tu državu.
I sad, a i prije.
A da ne spominjem opet i one koji rade, a ne primaju plaću i ogroman broj onih koji uopće ne rade.
Ako sam opisao da su one plaće sramota za državu, što je tek onda ovo kad se dozvoljava neisplata plaća i uništavanje radnih mjesta !?
Ništa ja sad tu nisam rekao što već nije rečeno, sve se to zna.
Jedino što bih rekao ovima koji to dozvoljavaju i ovima kojima je to dozvoljeno da su to neljudi, jer ljudi kao ljudi sasvim su nešto suprotno.
Dakle ljudi, nemojte bacati hranu, radije dajte nekome kome treba, jer nije teško naći one koji su gladni, ima ih oko vas, samo se malo okrenite. Budimo barem mi ljudi.
I ja sam bio sklon pričati da je nama najteže, mojoj generaciji i ovima oko moje generacije.
Ali je li to baš tako !?
Nama izgleda kao da je sad dno dna i da nikad nije bilo teže, ali ne mogu se ne sjetiti da je moj tata bio gladan kao mali.
Da je čekao starijeg brata da se vrati iz škole pješačeći kilometrima do kuće, ne bi li mu odmah predao cipele da može on u školu.
I onda bi moj tata nagurao krpe u cipele jer su mu bile prevelike i krenuo u školu.
A da ne pričamo o hrani.
Tada se nije bacalo, ama baš ništa.
I školovali se, otišli trbuhom za kruhom sa doslovno jednom malom vrećicom u ruci.
Tako da ne znam, kome je i kada je zapravo bilo teže.
Svako vrijeme nosi svoje, ali nekad se hrana nije bacala !
Post je objavljen 23.04.2014. u 15:09 sati.