Knjižnica 'Ivana Brlić Mažuranić' – Folnegovićevo naselje – Zagreb
22. 04. 2014.
Družimo se ovdje uz igranje sa kamenčićima, igrajući go i atari-go svaki radni utorak, ali nekako trag i brojni niz ide uz ona druženja kada se odigra turnir. To nekako time dobiva neku sportsku draž. Eto, odigran je i danas jedan mali turnir atari-goa. Tako su željele Leona, Nika i dvije Karle. Bilo ih je samo četiri, pa su odigrale svaka sa svakom.
Pogledajmo završnu turnirsku tablicu.
Mj. Ime Kam 1. 2. 3. Pt SODOS 1. Đurišić Karla 3 3= 4+ 2+ 2˝ 3,00
2. Đurišić Leona 3 4= 3+ 1- 1˝ 1,50
3. Popović Karla 1 1= 2- 4= 1 1,75
4. Arapović Nika 2 2= 1- 3= 1 1,25
˝ - Oznaka za pola boda u tablici
Napredovanja nakon ovoga turnira:
Karla Đurišić – 4 zarobljenih kamenčića za pobjedu
Karla Popović – 2 zarobljenih kamenčića za pobjedu
Sestre Đurišić su dominirale. U poslijednjem su kolu u međusobnom susretu odlučile o turnirskoj pobjednici. Karla je bila bolja i pobjedom osvaja ovaj turnir.
Drugo je mjesto ostalo Leoni.
Druga Karla, Popović, izgubila je samo od Leone, a Nika samo od Karle. Na kraju su obje imale isti broj dobivenih partija. Svaka sa svakom je protivnicom igrala po dvije partije, pa nerješeno znači jednu pobjedu. Karla Popović je pobjedila u jednoj partiji imenjakinju, koja je osvojila turnir, i time imala više sodos-bodova od Nike i bila ispred nje. Ujedno je time pokazala da može igrati i na dva zarobljena kamenčića, pa i ona napreduje.
Njih četiri idu na đez-denc na Borovje, a trebaju se malo i zagrijati igrajući lovice, pa su nakon turnira otišle.
No, tu nije kraj današnjem igranuju sa kamenčićima ovdje.
Došle su Mia i Dajana. Zanimalo ih ovo, ali nisu znale kako se to igra. Pokazao sam im, pa su probale. Bilo im je zanimljivo. Kada sam im sponenuo Karlu i Leonu i đez-denc, skočile su. I one idu na to. Pogled na sat i shvatile su da kasne. Onako u njihovoj žurbi im rekoh, da tamo kažu da ih je striček Mladen zadržao na gou.
Dok sam radio sa Miom i Dajanom, jedan je dječak sve to u tišini iz prikrajka promatrao. Izgledalo je kao da ga zanimaju knjige. Tata mu je pomagao u izboru. Stoji i gleda, a ja ga upitah, da li ga ovo zanima. Nekako tiho reče da da, a tata dodade da po malo igra i šah. Pitam ga da li da mu pokažem kako se to igra. I sjede Kristijan za stol nasuprot mene. Upoznali smo se. Kazao mi je da će na jesen u školu, u 1. razred.
Krenem ja o linijama, kamenčićima, slobodnim mjestuima, kad on meni, da to zna. Pitam ga od kuda? 'Čuo sam kada ste pričali onim djevojčicama.' Iznenadila me njegova pozornost. Tada sam mu rekao kako je go ozbiljna igra i da su jaki igrači goa često i odlični učenici. Igrajuči go ne smije se zanemariti učenje. Bio mi je Kristijan ozbiljan sugovornik.
Probali smo igrati do prvog zarobljavanja. Puno toga je vidio i razumio i vidio sam kako mu je pomalo krivo da još slabo igra. Ima vremena da se nauči, Kiki. Ja to igram preko 50 godina i mogu ti puno toga pokazati.
Vidimo se sljedeći utorak, a ndam se, i drugih utoraka ovdje u knjižnici.
Ode Kiki, ali stiže Nika Turkalj. Odigrao sam sa njom jednu na 13x13.
I bio je ovo zanimljiv utorak u knjižnici.