Produkcija straha od smrti je najveća obmana čovječanstva u svrhu održavanja njegove pokornosti i kontrole.
Jer :
Smrt je evolucijski moment tranzicije duše iz tijela ( materijalne kreacije ) u druge sfere stvarnosti, koja osobi omogućuje dublji i širi uvid u smisao vlastitog, kao i općeg života; otvara nove, bogatije mogućnosti samorealizacije, a temeljem tako stečene sve veće svjesnosti - istinsku slobodu izbora kao jedini način njenog ostvarenja.
Detaljnije :
1. za one, koji više vole čitati : http://www.tomislavbudak.com/hr/napredni/smrt-prvi-dio.html
2. za one, koji više vole slušati i gledati :
" Smrt je još uvijek tabu tema o kojoj većina ljudi odbija čak i razmišljati. Današnja zapadna civilizacija nije u stanju omogućiti prosječnom čovjeku razumijevanje smrti. On ne shvaća ni sam proces umiranja, a niti ono što se zbiva nakon smrti. Smrt je, naime, pored seksa ili znanja o zlu, još uvijek tabu. Prosječan čovjek ne zna ni zašto živi, a kamoli kako umire i što se s njime zbiva nakon smrti. Ne zna jer ne želi znati, a društvo ga u takvom neznanju svesrdno potiče. Dapače, neznanje o smrti jedan je od načina na koji svjetski vladari kontroliraju čovjeka. Njegovo je tijelo ekonomska mašina, dionica na burzi, sredstvo održavanja globalnog totalitarizma, a njegova svijest hrana bestjelesnim entitetima.
No iako zanemarivo, znanje o procesima umiranja i posmrtnim stanjima postoji. Procesom umiranja i posmrtnih stanja danas se bave, pored pripadnika raznih religija i brojni neovisni istraživači, ali i mnogobrojni znanstenici. I svi oni dolaze do manje-više istih rezultata, dokazujući time da iskustvo tik-do-smrti nije nikakva halucinacija, te da čovjek posjeduje i besmrtnu dušu koja najnormalnije nastavlja postojati i nakon smrti tijela. Tako znanje o umiranju i smrti polako prelazi u domenu znatosti i spoznatljivosti a ne više tabua ili potpune nepoznanice.
Na taj je način smrt uistinu jedna od najboljih čovjekovih učiteljica. 7animljivo kako pri suočenju sa smrću, vlastitom ili bliske osobe, trenutačno postajemo svjesni onoga što nam je istinski bitno. Smrt nas stoga vraća sebi, ukoliko smo se od sebe udaljili i isuviše identificirali s tijelom i egom kao mehaničkim aspektima svojeg postojanja. Umirući ljudi postaju izuzetno mekani, svjesni prolaznosti svega što imaju ili jesu, te beznačajnosti egoističnih poriva. A znanje o umiranju i posmrtnim stanjima omoogućuje nam da i sam proces umiranja prođe optimalno, iskorišten kao odskočna daska za najvišu razinu svijesti, te za najsuptilniju razinu egzistencije.
Želimo vam stoga kvalitetan i osviješten život, te najugodniju i najuspješniju smrt ! "
( Tomislav Budak )
Post je objavljen 18.04.2014. u 21:10 sati.