_________________________________
Već dugo šutim
šutnjom što se čudo zove
i izaziva osjećaj samoće
izgubljenosti,sna
ko više zna.. ?
I ta šutnja
duboka k'o nemir
čeka me iznova,
kao pitanje,i znam
moram odgovor da dam.
U mraku mi se čini teže
na svjetlu bolnije
a ipka se mora krenuti dalje
rekli su mi
da ne mogu da stanem...
I bježim od misli
ali na kraju dana
one legnu sa mnom,
i sanjamo zajedno
neko novo mjesto ,vrijeme...
Realnost
ponedjeljkom se budi
budi se jutro i ljudi.
I meni je vrijeme znam
da zaboravim na san.
Pronalazim neki mir danju,
i gubim ga noću.
Bože pomozi jer
ni sama više ja
ne znam šta hoću.
_______________________________________
- Nisam dugo pisala,šta da vam kažem- školujem se.
I dok šutim,samo gledam.Posmatram ljude oko sebe,jeste li probali ?
Čega se sve tu može vidjeti... zla,tuge,zavisti,ali najviše gluposti!
Čudne osjećaje to sve proizvede u meni,a ipak razmišljam pomalo o svemu.Prisutna tijelom,odsutna duhom...
Kao da je bitno,ko dobro glumi lako će zavarati sve i misliće da je isto...a ja znam da nije.Svaki dan se mijenjam i to je dobro.
Evo sad lika koji je objasnio dosta toga :