Komparativna prednost je sintagma koju političari koriste kada žele reći nešto pametno. Većina ljudi ionako ne zna što to točno znači, a i mentalitet nam je takav da ćemo političare i druge učene ljude cijeniti ako govore jezikom koji nam je nerazumljiv.
E sad, te i takve komparativne prednosti naša država koristi kako bi ostvarila rast životnog standarda i kvalitete života svih građana, no u konačnici to ne ispadne uvijek tako. Standard i kvaliteta života neupitno i munjevito rastu, to je istina, ali ne svima.
Nekoliko smo tih komparativnih prednosti do sada iskoristili kao malo tko u svijetu. Velike površine kvalitetne i plodne zemlje iskoristili smo i preko 100 %, tako da smo si mogli priuštiti uvoz poljoprivrednih proizvoda čak i iz pustinjskih zemalja, poput Izraela i Egipta, ili stoke iz zemlje beskrajnih ravnica i livada, Austrije.
Pete europske zalihe vode i mnogobrojne rijeke i jezera upregli smo maksimalno u svrhu proizvodnje hrane i energije, pa nam štete od suše svake godine dosežu stotine milijuna kuna, a vratili smo se i dobroj europskoj praksi dobivanja energije iz čistih i obnovljivih izvora, poput ugljena i mazuta. Jest da je praksa iz pretprošlog stoljeća, ali stvar je dobre namjere. Od nedavno su nam dodatni benefiti od vodenog bogatstva i uvoz pitke vode u bocama.
U to sveto trojstvo komparativnih hrvatskih prednosti pred ostatkom Europe i svijeta treba dodati i turističku aktivnost i ponudu. Ona se je također razvila do neslućenih razmjera, pa je tako čak i našem običnom hrvatskom čovjeku jeftinije odletjeti avionom na deset dana na druge kontinente, nego da se odveze 200 kilometara do kojeg našeg otoka.
Hrvatska je u Europi u vrhu i po broju trgovačkih centara na broj stanovnika. Ti trgovački centri onda imaju puno hrane koju ne prodaju i koju moraju uništiti kad joj istekne rok valjanosti, a to uništavanje moraju platiti. Onda su se oni dosjetili da tu hranu doniraju socijalnim ustanovama. No, država im za tu donaciju hoće naplatiti poreze, pa im je onda opet jeftinije hranu baciti ili uništiti. A državi je jeftinije ne uzeti ponuđenu hranu i nahraniti potrebite, nego iz proračuna financirati socijalne programe. To se zove dobro korištenje ponuđenoga, odnosno, s političkog stajališta, umijeće mogućeg.
Maksimalno korištenje velike većine komparativnih prednosti koje Hrvatska ima omogućeno je pozitivnim zakonima i propisima, koje donosi politika, odnosno, političari. Raznih vrsta, oblika i veličina. Zato ta naša fascinacija i opterećenost politikom i političarima nije bez vraga. Političari se svakoga dana na bezbroj načina bave narodom, zato ne treba čuditi kad se narod počne baviti njima, raznim sredstvima, poput snajpera ili jurišne puške AK – 47, kao u prijateljskoj nam Ukrajini. To bi, zapravo, trebala postati pozitivna narodna praksa, kako bi se opet povratila ravnoteža i balans u odnose između ljudi i političara i politike.
No, najveća hrvatska komparativna prednost bi trebalo biti poštivanje i provođenje naših zakona i propisa. Kome niti nakon proteklih događaja nije jasno da je Hrvatska država nastala na kriminalu i korupciji i da je stvarana i modelirana da se lopovi u njoj okoriste, taj ne shvaća koje su nam komparativne prednosti. A na tom su području stvarno ogromne. Kozmičke, može se reći. Jer, kod nas se osuđuju novinari zato što javno iznose istinu o sprezi države i privatnika u kriminalu i pljački državnog, odnosno javnog novca. U Hrvatskoj možete voditi grad, općinu, županiju, političku stranku iz zatvora. I ne smeta nikome ako ste ubili ljude, počinili ratni zločin, ukrali javni novac, prevarili nekoga. Ali, ne možete se zaposliti kao portir, čistačica ili pekar ako nemate potvrdu o nekažnjavanju. Ako takva hrvatska država nije ostvarenje sna svakog probisvijeta i lopine, onda stvarno čovjek ne zna što je !
Post je objavljen 11.04.2014. u 09:55 sati.