Ponovo je došlo do eskalacije krize u Ukrajini.
Dakle sada je na redu treća runda između Rusije i zapada.
Prvu rundu je pobijedio zapad i završila je rušenjem Janukovića.
Drugu rundu je dobila Rusija i završila je prisvajanjem Krima Rusiji.
Sada se nalazimo u trećoj najopasnijom a možda i odlučujućoj rundi od čijeg ishoda bi mogla zavisiti sudbina cijelog meča.
Treća runda je započeta kada su proruski prosvjednici zauzeli zgrade regionalnih vlada na istoku zemlje i pozvali na odcjepljenje istočnih regija od Ukrajine i njihovo pripajanje Rusiji.
Jasno je da iza ovih akcija stoji Moskva te se time otvara treća, najopasnija runda od čijeg ishoda zavisi cjelokupna sigurnost Europskog kontinenta i postojeći globalni svjetski poredak.
Ruska pozicija
Pratim Ruske medije za koje slobodno mogu reći da su glasilo službene Ruske politike. Iz njih se mogu izvući ciljevi Moskve.
Kao pravo Rusija želi srušiti maidansku vladu
Kao drugo Rusija želi spriječiti održavanje predsjednički izbora koji su zakazani 25. maja
Kao treće Rusija želi federalizaciju Ukrajine i velike ovlasti istočnih regija
Kao četvrto Rusija želi spriječiti bilo kakve Euroatlanske integracije Ukrajine bilo u EU bilo u NATO.
Za ostvarenje svojih ciljeva Rusija koristi ekonomska, psihološka, politička i vojna sredstva. S ekonomske strane se ide na podizanje cijena plina, s psihološke se vodi medijsko propagandni rat, s politčke se vodi diplomatska ofanziva s ciljem federalizacije Ukrajine a zasada se Vojskom samo prijeti.
U slučaju da Kijev krene silom na proruske prosvjednike Rusija bi mogla ući vojskom u istočne regije. No zasada Rusija želi prosvjedima postići za sebe bolju poziciju u nadolazećim pregovorima oko federalizacije Ukrajine i spriječiti približavanje Ukrajine zapadu. Vojska je više kao psihološka prijetnja Ukrajini i jasna poruka da ne idu silom na proruske prosvjede.
Pozicija zapada
Zapad je svjestan da je odgovoran za nered u Ukrajini.
Poticali su i organizirali prosvjede na maidanu, prekršili su sporazume s Janukovićem te doveli Ukrajinu u sukob s Rusijom.
Zapad je iznenađen okupacijom krima i nepopustljivim Ruskim stavom.
Treba istaknuti i razliku u stavovima između EU i SAD-a
SAD se zalaže za snažne sankcije Rusiji, ali pritom treba reći da SAD nema gotovo nikakve poslovne i trgovačke veze s Rusijom.
EU koja je ovisna o Ruskom plinu i ima dobru poslovnu suradnju s Rusijom spominje ekonomske sankcije kao zadnji mogući ishod u slučaju da Rusija vojskom uđe na Ukrajinski teritoriji.
Zapad se našao u sukobu koji je sam režirao a koji zapravo ne želi.
Zapad se sada bori za prestiž, zapravo bori se da dokaže da je najjači i da još uvijek ima svjetsku dominaciju. Poraz zapada znači početak multipolarnog svijeta.
Amerika želi eskalaciju sukoba na razini EU - Rusija te stoga potiče Ukrajinsku vladu na anti Rusku politiku , dok s druge strane ni Europi ni Rusiji nisu u interesu sukobi oko Ukrajine.
Dakle podijeljeni zapad sada s jedne strane traži da Rusija popusti, a s druge nije spreman dati desetke milijardi eura pomoći Ukrajini i nije spreman na ekonomske sankcije Rusiji.
Mislim da je Europa spremna na kompromis s Rusijom i uvažavanje velikog dijela Ruski zahtjeva no problem je što Ukrajinsku vladu više kontrolira Amerika koja želi daljnju eskalaciju sukoba, okruženje Rusije te osvetu za Krim.
Pozicija Ukrajine.
Ukrajina je postala poligon za borbe Rusije i zapada.
Najveća tragedija Ukrajine je što tamo sada ne postoje proukrajinske snage već samo prozapadne i prorurske snage. Ako Ukrajina kao država nema proukrajinsku opciju onda ona zapravo i ne postoji kao suverena država.
Opcije maidnaske vlade
Krene li maidanska vlada silom gušiti prosvjede na istoku zemlje postoji opasnost da dođe do otvorenog rata s Rusijom što na kraju može samo značiti potpuni gubitak istoka zemlje.
Ne bude li djelovala izgubi će kontrolu na istoku zemlje i neće biti u stanju održati predsjedničke izbore.
Krene li na diplomatske pregovore s Rusijom u ovakvoj situaciji morati će ponuditi ogromne ustupke i pristati na federalizaciju zemlje što će naići na veliko neodobravanje zapadnog dijela Ukrajine i faktičkog gubitka utjecaja na istoku Ukrajine.
Na početku Ukrajinske krize pisao sam o prosvjedima u Ukrajini. Još tada sam rekao da ne znam tko će pobijediti ali znam da će Ukrajinski narod platiti cijenu.
Nažalost ista situacija je i sada.
Opet ne znam tko će pobijediti ali znam da će Ukrajinski narod platiti cijenu.
Veliki se biju a mali plaćaju račun.
Uvije je tako bilo i tako je i sada.
Tužno ali istinito.
Post je objavljen 10.04.2014. u 19:24 sati.