Što god značilo...
Tonem i nema grijeha ni slave koja bi me izbavila..
Shvatili vi ovo ili ne...
Uopće nije bitno..
Ovo treba da shvati samo jedna osoba...
Koju volim...
Ali sve ovo nije dovoljno...
Želim razumjevanje.
Želim poštovanje...
A kao to mogu očekivati od nekoga,
kada ni sama ja prema sebi to ne osjećam...
Pitate se i sami...
Mrzim ovaj svijet, i sve na njemu, živo i mrtvo...
No opet;
volim ovaj svijet i sve na njemu, i živo i mrtvo...
I zašto čudim se toliko kada svi tvrde,
da me nije lako shvatit...
Kada zasita pitam se...
Tonem, i ne uspjevam se oduprjeti sudbini,
koja vuće me na mjesto kojeg bojim se... Koje me isprestravljuje...
Tonem tamo gdje mi nema spasa.. Jer sam od sebe,
spasiti se ne možeš...
Tonem u beznađe,
a sudbina je moja odlučila,
da od tamo,
izaći neću...
Zbogom sve što mrzim, ili volim...
Jer više ništa ne znam...
Jer potonuh u beznađe...
Kolko god nitko to ne razumio...
***
Post je objavljen 02.04.2014. u 08:55 sati.