Za razliku od nekih drugih novogodišnjih odluka, novogodišnje odluka o knjigama koje ću pročitati u 2014. godini se još uvijek držim (ona odluka o tome kako u 2014. godini neću planirati – o da, ta je prva otišla kroz prozor!), pa sam tako nastavila čitanje SF-serijala autorice Lois McMaster Bujold o Milesu Vorkosiganu, neobičnom SF-akcijskom junaku.
U drugom nastavku, naslovljenom „Barrayar“, koji je autorica objavila 1991. godine, pet godina nakon prvog nastavka, naslovljenog „Krhotine časti“ (i za koji je dobila književne nagrade Hugo i Locus, te nominaciju za književnu nagradu Nebula), još uvijek nismo upoznali Milesa Vorkosigana, ali već smo duboko zašli u zajednički život njegovih roditelja Cordelie Vorkosigan (rođene Naismith, s kolonije Beta) i Arala Vorkosigana, koji je na kraju „Krhotina časti“ imenovan carskim namjesnikom planeta Barrayar, sa zadatkom da tada petogodišnjem caru Gregoru preda vlast kad stekne punoljetnost.
Međutim, mnogi konzervativni članovi vladajuće klase nisu odobravali činjenicu da je Aral Vorkosigan na čelu planeta, jer je njegova povezanost sa radikalnim elementom – njegovom suprugom Cordeliom, bila istovremeno notorna i prijeteća za prevladavajući kastinski poredak, pa je Cordelia vrlo brzo stekla neprijatelja u lordu Vidalu Vordarianu, koji je bio povezan s kraljevnom Kareen, Gregorovom majkom.
Cordelia, u to vrijeme trudna s Milesom, nije se mogla pomiriti s činjenicom da su Barrayarci skloni omalovažavanju žena i da ih prisiljavaju na čudan i primitivan način iznošenja trudnoće (za razliku od Kolonije Beta, gdje su fetusi odrastali u materničnim replikatorima, a sretni budući roditelji su za to vrijeme mogli nastaviti sa svojim životima i karijerama).
U ovom nastavku, osim već poznatih likova poručnika Koudelke, jednog od najbližih suradnika lorda Vorkosigana, i narednika Botharija, psihopatskog ubojice i tjelohranitelja obitelji Vorkosigan, upoznajemo i tjelohraniteljicu Droushnakovu, djevojku koja ubrzo postaje fascinirana mogućnošću ostvarivanja jednakopravnosti u vojsci i u privatnom životu na Barrayaru, koju joj je predstavila Cordelia.
Najveći sukob, osim ratnog sukoba, političkog i vojnog udara koji stoji između Arala i Cordelie i sigurnosti njihove male obitelji, jest sukob između Cordelie kao radikalno progresivnog elementa, i njezinog svekra grofa Piotra Vorkosigana, koji predstavlja zastarjeli pogled na svijet koji je nužno mijenjati, oko budućnosti njihove obitelji nakon što se dogodi tragedija koju nije bilo moguće u potpunosti ispraviti.
U svakom slučaju, radi se o toploj, humanoj ljudskoj priči koja, unatoč činjenici da se zbiva u svemirskom okruženju, sadrži univerzalne elemente, svojstvene i prepoznatljive svim ljudskim bićima – potrebu da se održi vrsta i očuva obitelj, potrebu da se pobijedi taštinu, zlo i nejednakost, i da se nagradi i obilježi međusobno razumijevanje i zajedništvo. Govoreći o ovim aspektima serijala, mogu ga preporučiti za čitanje svima, pa i onima koji nisu ljubitelji SF-žanra.
Post je objavljen 08.04.2014. u 08:31 sati.